среда, 20. септембар 2017.

Režimski Gang u agoniji: Gdje je nestalo Ku.čenje Gospodo?!

piše: Slobodan Vasković

Režimska koalicija obratila se javnosti, ali teško ih je bilo razumjeti, toliko su nesuvislo zborili, mrmljali, izbacivali nebuloze…

Nisu imali prevodioca, a bio je neophodan; Posebno u dijelu koji se tiče povlačenja Odluke o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH. 

Prava šteta, jer bi prevodilac, vjerujem, bio bar u tri riječi precizan, za razliku od Režimskog Trojca, što zajedno nije mogao sročiti tri suvisle.

Ovako, bez Prevodioca, ostao je utisak dezorijentisanosti Režimskog Ganga, straha od sopstvenih postupaka varanja naroda i apsolutnog nedostatka bilo kakve odgovornosti za politički avanturizam, plitkost, prejeftine prevare sa referendumima…, kojima je ovaj entitet pretvoren u Gulag.

Odluka o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH je objavljena 20.09.2017. u Službenom glasniku, dvije godine i dva mjeseca nakon što je donesena, 15.07.2015.

Čim je objavljena, biće i poništena: Kakav debakl i potpuna Kapitulacija antinarodne vlasti.

“Govorili” su redom Milorad Dodik, Marko Pavić i Petar Đokić: Dodik je djelovao otužno, Pavić još otužnije, a Đokić kao da je tek pao “s Marsa”!

Slika Potpunog Poraza, Poražene antipolitike, Poraženih samoživih, neiskrenih, nasilnih, samoproglašenih Gospodara života i smrti u Republici Srpskoj!

Gdje je nestalo Ku.čenje Gospodo?

Gdje nestadoše riječi nadmoći, snage, minimiziranja, ponižavanja, vrijeđanja… svega i svakoga?

Gdje nestadoše “vitalni interesi”?

Gdje je izgubljena Regionalna i Svjetska Moć, koju ste koliko do juče “demonstrirali”?

Gdje Vam je nestao “značaj” Planetarni u koji ste se kleli?

Gdje su Lobisti i njihovi rezultati?


Ostalo je tek nešto Primitivizma, mnogo mnogo nesigurnosti i baš previše javno emitovanog Straha, jedva prigušenog bijesa, kao njegove direktne posledice i, nažalost, najviše Neizvjesnosti oko daljih događaja.

Režim je gotov; Trojac, što ga vodi, je izbezumljen, dezorijentisan, potrošen, teško poražen…, ali nemaju namjeru da se povuku, odu, nestanu…

Imaju namjeru da još jednom skupo prodaju narodnu kožu, ono što je od nje ostalo!

Pravo zlo od Režima tek dolazi!!! 





Službeni glasnik danas objavio odluku o referendumu koji je Dodik suspendovao juče (doc)

Izvor: N1

Dodikova bezuslovna Kapitulacija

piše: Slobodan Vasković

Javno samoponižavanje Milorada Dodika postalo je već burleska, u kojoj Glavni Junak svojom voljom prelazi put od samoproglašenog i samozvanog heroja do istinskog intelektualnog, političkog i mentalnog patuljka, što je transformacija dosad neviđena na ovim prostorima. A nema šta se sve ovdje nije vidjelo (”Dva u jedan: Ratni bubnjevi i Bijele zastave”, 22.07.2015.)

foto: N1

1.
Milorad Dodik je javno i bezuslovno kapitulirao; Potvrdio je da će suspendovati odluku o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH: “Ako se ovih dana objavi ta odluka u Službenom  glasniku RS, SNSD ce ući u parlament i izglasati tu suspenziju”!

2.
Milorad Dodik bi, nakon javne kapitulacije njegovog antinacionalnog projekta, trebalo da podnese ostavku, jer je institucije Republike Srpske izvrgao ruglu, pokazao da su njegovo privatno vlasništvo; Jer je, zbog sopstvene avanturističke politike narod doveo u izolaciju, podijelio Društvo i građane i zamalo prosuo krv u Narodnoj skupštini; Jer je RS pretvorio u Gulag; Jer je, riječju, Lagao nemilosrdno, brutalno, bezočno…, samo kako bi prevario birače i dobio izbore; Njegov jedini cilj je bio sačuvati plutokratsko društvo/oligarhiju/oteto.

3.
Dodik i dalje govori neistine: Nije RS donijela Odluku o suspenziji referenduma, već on lično, što je dodatni dokaz, u, ionako, predugačkom nizu sličnih, da su institucije uzurpirane i da je on Uzurpator.

Nikakvi “međunarodni odnosi” tu ne igraju ulogu, jer su slični bili i prije dvije godine, kada je donešena ta antinarodna odluka; Sam Dodik je to potvrdio svojim kapitulantskim potezom.

4.
Dodikov potez je Slom Režima; Dokaz da je ta Oligarhija, u političkom smislu, Ništa. Nula. 

Ostala im je još Gola Sila.

5.
Dodikov potez je i dokaz njegovog potpunog poraza u sukobu sa SAD-om, njihovim predstavnicima u BiH, koji se nisu još ni zagrijali, a lider SNSD-a je već predao borbu.

Dodik je kapitulirao, povukao sve svoje referendume, a zauzvrat nije dobio ništa. Štaviše, stavljen je na “Crnu listu”.

6.
“Dodikovog referendum neće biti, jasno je to sada; Neće biti ni kompromisa sa njim, jer ga nema ko napraviti. Niko sebi neće da dozvoli dalje prljanje”, napisao sam još 22. jula 2015. godine u tekstu ”Dva u jedan: Ratni bubnjevi i Bijele zastave”.

Pokazalo se ispravnim, kao što se pokazalo da je Dodik obesmišljen i da treba da ide.

7.
Dodikovo visoko podizanje Bijele zastave, predaja, dok kraj njega stoji Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije (Beograd je, bez sumnje, bio, za razliku od Dodika, konstruktivan), najveće je poniženje koje je bilo ko od visokih funkcionera RS režirao sam sebi; Ujedno, to je vrhunac iznimnih napora Režima da spriječi Opoziciju da istraje u zahtjevima koji bi Narodnu skupštinu RS vratili iz pozicije Privatne prćije Skupštinske većine i njenog Vlasnika u prirodno stanje navišeg zakonodavnog tijela u ovom entitetu.

8.
Shodno tome, ključna tačka je bila objavljivanje Odluke o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH u Službenom glasniku RS; Odluku je parlament donio 15.07.2015., a ona nije objavljena do danas. 

Dodik je kapitulirao - prihvatio je da Skupština poništi sopstvenu odluku o referendumu. Čim se, konačno, objavi. I tako je još jednom ponizio Parlament.

9.
Vladajućoj većini, koja je Uzurpirala nadležnosti svih institucija, isisala ih iz njih i prenijela na Pojedinca, objavljivanje Odluke i sprovođenje Referenduma nikako nije odgovaralo - uzrokovalo bi nove teške sukobe sa Zapadom i dovelo do Krize unutar BiH, koju bi bilo gotovo nemoguće kontrolisati i koja bi uzdrmala cijeli Region!

Režim, ma koliko osion bio, nije bio spreman ići u takvu vrstu sukoba, jer bi imali, otvoreno, i Srbiju potiv sebe. Ta varijanta gubitnička je u svakom pogledu.

10.
Sama činjenica da Odluka Narodne skupštine nije objavljena u Službenom glasniku duže od dvije godine svjedoči ko zaista ruši parlament (da ne navodim druge brojne događaje), a to, svakako, nije Opozicija; Štaviše, Opozicija zaslužuje najoštrije kritike što je duže od dvije godine bila bez adekvatne reakcije na javno urušavanje Parlamenta. 

Sama činjenica da Dodik, lično, najavljuje poništenje Odluke koja još nije ni objavljena u Službenom glasniku, svjedoči da je Narodna skupština definitivno srušena. I da je i Dodik srušen. 

Sam sebe je srušio.

11.
Uzurpatorove Priče o “čekanju konsenzusa” u vezi sa održavanjem referenduma su jeftini trikovi, šibicarenje, puzanje, bježanje od preuzimanja odgovornosti za teške političke promašaje, rušenje institucija i entiteta; To je kukavičluk, koji se prikriva snažnom medijskom agresijom i pojačanom policijskom represijom; Režim je donio Odluku; Režim je trebalo i da je objavi i sprovede, ali nisu smjeli.

Pokazali su sami, lično, kroz svoj “Brend”, da nikada nisu branili ničije interese, sem svojih.

12.
Dodikova Kapitulacija ne smije biti tačka na ovu užasnu antinarodnu platformu: Režim posebno želi da što prije i što dublje “zatrpa” prisustvo uniformisane naoružane policije u parlamentu, jer je to djelovanje Hunte, a ne “odbrana institucija”, koje niko nije ni napao (sem Režima, naravno); 

Režim najviše želi da zaustavi nastavak pasivnog fizičkog otpora Opozicije u parlamentu (sprečavanje održavanja sjednica tijelima): Zbog toga je javnost u RS doslovno zatrpana nepostojećom odbranom od izmišljenih Obojenih revolucija, lažnih državnih udara, raznoraznih nepostojećih opasnih scenarija…

Klimaks je Dodikova javna Kapitulacija!

13.
Jednostavnije rečeno, Režim, prilično histerično, teži ka tome da Opoziciju vrati Iza skupštinskog stola rukovodstva na taj isti sto/u salu; Ukoliko to Opozicija, i nakon Dodikove kapitulacije/poništenja referenduma, dozvoli, biće opet na meniju, kao i prethodnu deceniju i, realno, pojedeni do izbora.

Odlazak Opozicije Iza Stola u Salu sa Dnevnim redom, bez ispunjenja zahtjeva koji se odnose i na smjenu Nedeljka Čubrilovića, predsjednika skupštine, što je parlament pretvorio u policijsko vježbalište (zasad) i smjenu Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova, jer je zaprijetio prosipanjem krvi i pripremio scenu za taj akt, značio bi njenu Kapitulaciju!!!

I dobrim dijelom bi pokrio Dodikov potpuni debakl - poništenje referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH i odustajanje od referenduma o samostalnosti RS, koji je u svojim aktima donio SNSD!

14.
Opozicija, njen najbitniji dio, u koji, svakako, ne ubrajam Mladena Ivanića, po svemu sudeći, razumije da će veoma pogriješiti ukoliko se povuku Iza Stola i to je ono što najviše brine Režim.

Moraće reagovati, ali je pitanje kako i na to pitanje Režim nema odgovor!

15. 
Ukoliko postupe po Lukačevom najavljenom scenariju, to znači krvoproliće; Režim takav rasplet i pritisak, koji bi proizveo, ne može izdržati. 

Pokazuje to i nagli nestanak iz javnosti samog Lukača, koji je “nastupe” prepustio epigonima, uz Kompletan Orkestar Propagandističke Mašinerije!

Pokazuje to i Dodikov javni slom!

16.
Dokaz je to i svijesti da su počinili vrlo vrlo glupu i opasnu grešku uvođenjem uniformisane naoružane policije u Parlament, nadograđenu Lukačevim krvavim prijetnjama; Režim nikada nije javno priznao nijednu grešku, neće ni ovu, što ih dodatno sapliće u traženju rješenja za vraćanje Opozicije Iza Stola na Meni!

17.
Ukoliko Režim, pak, dozvoli Opoziciji da nastavi stajati Iza Stola, a oni - Uzurpatori institucija - i dalje budu nastavili, sami za sebe, sa ekspresnim zasjedanjima, pokazaće veliku slabost, ali i strah od objavljivanja Odluke o referendumu; To će, opet, rasplamsati Krizu do gigantskih razmjera; krizu koju neće kontrolisati Režim, što je, po njih, dodatno kompromitujuće i veoma ih slabi.  

Neminovan je, po Režim, gubitak u biračkoj supstanci.

18.
Iako je kapitulirao, Dodik neće otići sam; Još manje, tek sada, će dozvoliti da ode voljom birača.

Bio bi to izvrstan epilog, ali nijedna plutokratska vlast u ovom vijeku nije otišla svojom voljom. Neće ni ova.


Restart: Protest u Banjaluci (foto)








PRIPREMANA MAFIJAŠKA LIKVIDACIJA: Plaćenici iz Srbije i Crne Gore uhapšeni u Sarajevu

Piše: A.Avdić


Uhapšeni su Marko Gojčević iz Bara i Der Čaba iz Subotice. Prilikom saslušanja u MUP-u Kantona Sarajevo priznali su da su došli u Sarajevo da izvrše ubistvo, ali nisu otkrili ko je naručilac ubistva niti koga su trebali likvidirati. Istražni organi sumnjaju da se ova dvojica ubica dovode u vezu sa kriminalnom grupom Nasera Keljmendija, te zemunskim klanom

Dvojica plaćenih ubica iz Srbije i Crne Gore uhapšeni su u Sarajevu, saznaje Žurnal.  Uhapšeni su na području općine Novo Sarajevo, a kod njih su pronađeni automatski pištolji sa prigušivačima.
    Kako saznaje Žurnal, uhapšeni su Marko Gojčević iz Bara i Der Čaba iz Subotice. Prilikom saslušanja u MUP-u Kantona Sarajevo priznali su da su došli u Sarajevo da izvrše ubistvo, ali nisu otkrili ko je naručilac ubistva niti koga su trebali likvidirati. Istražni organi sumnjaju da se ova dvojica ubica dovode u vezu sa kriminalnom grupom Nasera Keljmendija, te zemunskim klanom.
    Baranin Marko Gojčević poznata je osoba u kriminalnom miljeu u Crnoj Gori. Bio je osumnjičen za pokušaj ubistva kriminalca Edmonda Mustafe. Policija sumnja da bi dolazak u Sarajevo mogao imati veze sa serijom eksplozija koje su se proteklih mjeseci dešavale u Baru. Prema informacijama Žurnala, Gojčević je blizak Jovanu Klisiću, kriminalcu koji je bio član kriminalne  skupine Baranina Armina Mušeta Osmanagića, koji je ubijen u septembru 2014. godine. Policijski organi u Crnoj Gori tada su sumnjali da su Osmanagića ubili pripadnici kriminalne grupacije iz BiH. U vezu sa njegovim ubistvom dovodio se mostarski taksista Božidar Cicmil, koji je pred svojim kućnim pragom u Mostaru ubijen u oktobru 2015. godine. Cicmilove ubice do danas nisu pronađene.  
    Der Čaba poznat je u javnosti kao plaćeni ubica. On je 2004. godine priznao da je ubio novosadskog kriminalca Branislava Jelačića, Ubistvu je, prema pisanju srbijanskih medija, prethodio sukob oko uticaja na novosadskom narko-tržištu. 
    I Čaba ui Gojković trenutno se nalaze u pritvoru u Sarajevu.

уторак, 19. септембар 2017.

NOVE ČINJENICE O PRIVATIZACIJI ALUMINIJA: Biznismen Zoran Gobac je posrednik između ruskih investitora i Dragana Čovića

Biznismeni iz Hrvatske povezani sa ruskim obavještajcima i sumnjivim biznismenima žele privatizirati mostarski Aluminij i Rudnik boksita Posušje, tako što će svoje pogone prebaciti na gas koji se uvozi iz Rusije. A u pećima na gas, prema tom planu, prerađivao bi se nelegirani alumij uvezen iz Rusije, koji bi se potom izvozio u - Rusiju!



Piše: Avdo Avdić
Hrvatski časopis Nacional objavio je „ekskluzivnu  priču“ o tekstovima Žurnala u kojima smo, još u avgustu, dokumentovali povezanost ruskih špijuna i investitora sa čelnicima HDZ-a BiH.

Optužujući Žurnal da je objavio priču po nalogu OSA-e BiH i čelnika SDA, novinari Nacionala svjesno izbjegavaju navesti da je u istom tekstu Žurnal upozorio i da jedan od potpredsjednika SDA sarađuje sa sumnjivim ruskim investitorima. No, tekst Nacionala manje je bitan od novih činjenica do kojih smo došli tokom našeg istraživanja. 

SASTANAK AMBASADORA
Za početak – svi oni koji sumnjaju u povezanost kadrova HDZ-a BiH sa ruskim sumnjivim investitorima, mogu otići na službenu stranicu mostarskog Aluminija.

A tamo piše da je 28.6. 2017. godine, u Vanjsko-trgovinskoj komori BiH održan sastanak kojem su prisustvovali državni ministri Vjekoslav Bevanda i Mirko Šarović, te čelnici mostarskog Aluminija.
„Ministri stali iza inicijative za ukidanjem carine na nelegirani aluminij“, naslov je teksta u kojem se navedeno da je uprava Aluminija Mostar predložila ukidanje carine na uvoz nelegiranog aluminija iz Rusije.

U tekstu je navedeno da se na sastanku obratio hrvatski ambasador Ivan Del Vekio, a da je njegov kolega, ruski ambasador „NJ.E Petr Ivancov već upoznao službenu Moskvu sa Aluminijevom argumentacijom“.

Aluminijeva argumentacija detaljno je obrazložena u aktu koji je u julu upućen  Vladi Federacije. Između ostalog, navedeno je da je Aluminij d.d. Mostar zatražio osloboađanje carine sirovine koju će uvoziti iz Rusije, te da se prerada „nelegiranog Aluminija vrši preko „ljevaoničkih peći koje pokreće gas“. Nikakva obavještajna služba nije potrebna da se nađu ove dvije činjenice. 

Kao što nije potrebna obavještajna služba da pronađe vijesti koje dokazuju da je sve ono što smo objavili u avgustu tačno.

Dakle, na Žurnalu smo objavili da biznismeni iz Hrvatske povezani sa ruskim obavještajcima i sumnjivim biznismenima žele privatizirati mostarski Aluminij i Rudnik boksita Posušje, tako što će svoje pogone prebaciti na gas koji se uvozi iz Rusije. A u pećima na gas, prema tom planu, prerađivao bi se nelegirani alumij uvezen iz Rusije, koji bi se potom izvozio u -  Rusiju!

KO JE POSREDNIK
Prema informacijama Žurnala,  posrednik između ruskih investitora i kadrova Dragana Čovića je zagrebački biznismen Zoran Gobac. Na web stranici  HRT-a, da naznačimo Nacionalu, u ponedjeljak, 18. 9. 2017. Godine, objavljena je vijest da je ruski Gazprom potpisao desetogodišnji ugovor sa firmom PPD Zagreb o isporuci plina.

Iza kompanije PPD Zagreb, prema pisanju zagrebačkih medija, krije se poduzetnik Zoran Gobac.  Upravo ovu osobu, hrvatski mediji dovodili su u vezu sa ruskim kapitalom. Ali, idemo dalje.

Žurnal je u avgustu objavio da je na realizaciji ruskog plana preuzimanja Alumija Mostar angažovan i bivši službenik hrvatske obavještajne službe Josip Jurčević, aktualni direktor kompanije Ploče Energija, gdje bi trebala biti skladišten ruski plin namijenjen za Aluminij. Sjedište ove firme je u blizini luke Ploče, preko koje bi, prema infirmacijama koje smo objavili, trebao biti distribuiran ruski plin.

Prije pet dana, prema zvaničnom saopćenju iz Kabineta hrvatskog člana Predsjedništva BiH, bez ikakvog zvaničnog povoda, Dragan Čović posjetio je Luku Ploče, gdje je izrazio „podršku jačanju kvaliteti lučkih usluga“.

HRVATSKO PITANJE
Osim Gobca i Jurčevića,prema informacijama Žurnala, na jačanju rusko-HDZ-ovskih veza bio je angažiran i mostarski poduzetnik Zdravko Marić. 

On je vlasnik kompanije Maral koja se bavi distribucijom nafte i koja je poslovala i sa Gazpromom i Aluminijem. Nakon što je aktualizirana priča o ruskom investiranju u Aluminij Mostar, sin Zdravka Marića, Dario, postao je regionalni direktor ruske Sberbanke.

Nedugo nakon toga, kompanija Aluminij počinje poslovati upravo preko računa te banke, a ruski ambasador Petr Ivancev preko noći počinje, u stožernom Večernjem listu, insistirati na „hrvatskom pitanju u BiH“. 

(zurnal.info)

Željezničari uzalud na skupštinskim vratima

piše: Slobodan Vasković

Grupa željezničara, koji već danima štrajkuju glađu, pokušala je napraviti kontakt sa skupštinskim rukovodstvom, kako bi saznali ima li ikakvog odgovora na njihove zahtjeve, ali su "poljubili vrata".

Željezničati su stigli do portirnice Narodne skupštine, čekali tu nekoliko minuta i otišli.

Nikog nije bilo da ih primi, a, kako stvari stoje, niko ni nema namjeru da se sastane sa njima. Osim ljekara i osoblja Hitne pomoći.

Ignorisanje njihovih zahtjeva se nastavlja.

Nedeljko Čubrilović, predsjednik skupštine, prezauzet je gubicima funkcija njegovog DNS-a u gradskoj upravi Banjaluke i sprečavanjem najnovijeg "državnog udara", dok ostalim vlasnicima institucija Režima ne pada na pamet da uspostave bilo kakav dijalog sa radnicima JP "Željeznice RS".

Obezbijeđene su im infuzije, kada kolabiraju, tako da Vlada RS smatra da je to sasvim dovoljno.