недеља, 15. јануар 2012.

Mladen ponovo među bezazlenima

piše: Slobodan Vasković


Mladen Jevrić Durić, alijas Vladika Grigorije, ispuzao je iz Hada i obratio se bezazlenima. I to, (Bože oprosti), drugi dan Pravoslavne nove godine. Prisjetio se Mladen svojih „teških“ dana, a i mene.

„Mene je, recimo, danima, mjesecima, godinama pljuvao onaj jedan sa FTV-a, poslije su pustili njegov izvještaj iz Srebrenice i pokazalo se da je on sve ove godine bio odgovoran isto onoliko koliko je tada bio odgovoran u Srebrenici. Neki mediji biraju ugledne, umne ili bogate ljude, i onda očekuju da im platiš da prestanu, kao što imamo priliku da primijetimo“, rekao je Mladen Jevrić Durić.

Baš fina prilika da se i ja prisjetim njega i „pastirskog“ mu ručnog rada, koji je pravoslavne bogomolje pretvorio u hipoteke, a hercegovačke pravoslavce u besposlene/nezaposlene/siromašne ovčice. Sve u slavu Boga, Srba, Srpske Pravoslavne Crkve i privatnih bankovnih računa.



Grigorije Eparhiju stavio pod hipoteku 

 

 

Srpska pravoslavna crkva duboko je potonula u blato, iz kojeg se neće izvući u vijekovima koji dolaze. Brojne afere – od sumnji na ubistva pod okriljem SPC, preko pedofilije, pa do teških kriminalnih djela najviših crkvenih velikodostojnika, nisu doprinijele konsolidaciji ove institucije, još manje njenom povratku na „Božiju stazu“. Šta više, borbe unutar Crkve za prevlast i uticaj u tolikoj mjeri su uzele maha i do te mjere su brutalne i ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva, da uopšte nije isključeno da u narednih nekoliko godina dođe do raskola, i stvaranja novih pravoslavnih crkava na ovim prostorima. Elitizam, licemjerstvo i bezočno poltronisanje vladika političkim prvacima sa obje strane Drine, Crkvu su pretvorili u korporaciju eparhija, čiji direktori – episkopi žrtvuju i moral i čast i ugled i, ponajviše, vjeru, kako bi se dokopali materijalnih dobara i miliona maraka, kojima lobiraju unutar SPC za što uticajniju i finansijski isplativiju poziciju.

Ni ovlaštena predstavništva SPC-a u Bosni i Hercegovini, nisu ništa bolja od matične firme, a ovdašnje vladike krase sve moguće nevrline i amoralne osobine. Prednjače u tome episkop Zvorničko – tuzlanski Vasillije Kačavenda i njegov nepomirljivi suparnik i smrtni neprijatelj Grigorije, vladika Zahumsko-hercegovački. Prvog krasi razvrat i prate striperi, seksualno zloupotrebljavani monasi, a u njegovoj episkopiji ima i mrtvih glava, raznesenih bombama. Ubistava, vješto prikrivenih i ko zna sve kakvih još užasa. Drugog, onog sa juga, u najkraćem bi se moglo opisati kao finansijskog bludnika, spremnog na svaku vrstu prevare, izdaje, otimačine, svjesnog uništavanja narodnog dobra..., čiji je jedini cilj lično bogaćenje. Za razliku od Vasilija, koji je izuzetno bogat, (njegova lična imovina procjenjuje se na cca 70 miliona KM), a samim tim i jedan od najuticajnijih vladika unutar SPC, Grigorije je „go ko crkveni miš“. Sirotinja. Kako Grigorije iz ličnog iskustva zna da je „sirotinja i Bogu teška“, zagazio je preduboko u nezakonite vode; Eparhiju Zahumsko-hercegovačku pretvorio u babovinu, a crkvena imanja i objekte u lične materijalne resurse, kojima trguje po uzoru na najgore lihvare, što bi, da je istine u ovoj zemlji, i bila njegova zvanična titula. Da je istine, pravde i bar malo morala i u BiH i u SPC, i Grigorije i Vasilije bi već odavno bili eparsi Kazneno-popravnog zavoda u Foči.   

U želji da finansijski ojača kao i Vasilije, kako bi Kačavendu ili umirovio ili protjerao, Grigorije je izvukao milione maraka od vlasti, a Milorad Dodik mu je davao dok ga je slušao. Međutim, vreća je to bez dna, pa je i kod Dodika poprilično zasušilo, te je Grigorije pribjegao sumnjivim kreditnim aranžmanima, stavljajući pod hipoteku najvrjedniju crkvenu imovinu, pa i same hramove, poput onog u Trebinju. Još jedino manastir Tvrdoš nije pod hipotekom, ali kako je krenulo ni tu mogućnost ne treba isključiti.

Kreditna opterećenja Eparhije Zahumsko – hercegovačke u ovom trenutku iznose najmanje 5.757.684 konvertibilne marke, što možemo dokazati dokumentima koji su u našem posjedu. S obzirom da je većina ovih kredita uzeta u „švajcarcima“, to znači da je zaduženje i mnogo veće, jer ta valuta bilježi snažan rast u odnosu na Konvertibilnu marku. Grigorije je od Hipo banke uzeo nekoliko kredita i to 27.06.2006. godine 250 hiljada KM (rok otplate 10 godina), potom iste godine još 600 hiljada KM (rok otplate 10 godina). Oktobra 2007. godine od Hipo banke je pozajmio 2.507.684 KM, a kredit je trebalo da vrati za dvije godine, od čega nije bilo ništa. Oktobra 2008. zahvatio je u Hipu još 1.200.000 KM (baš se navadio), sa rokom otplate od 11 godina i 3 mjeseca. Tokom 2009. godine, i to u julu mjesecu, Grigorije je „svještavao i vodicu svetio“ u Folks banci, kod koje je podigao kredit od 1.200.000 KM.

Da bi obezbijedio ove kredite, vajni vladika je založio crkvenu imovinu i to hotele „Platani“ i „Platani 1“, te brojne kuće i hektare zemljišta koji pripadaju SPC-u i bez kojih bi ta firma mogla ostati, jer bludni i nevjerni Grigorije ne izmiruje redovno svoje obaveze. Ono što je najogavnije, jeste činjenica da su „Platani“ oteti i da uopšte ne pripadaju SPC-u. Eparhija je u posjed ovih nekretnina došla „darovnim ugovorom“, a „dobrotvor“ koji je poklonio tuđe je Božidar Vučurević. Pod hipotekom je i, kojeg li užasa, i Spomen kapela (površine 238 kvadrata), ali i „mjesni prostor II Hercegovačka gračanica sa parkom“, od 15.640 m2. Još ranije je Grigorije pod hipoteku stavio crkvu Svetog Arhangela Gavrila, u naselju Hrupjela u Trebinju i to za siću od 350 hiljada KM, a pare je uzeo od Balkan investment banke.

Grigorije je propao kao ugostitelj, a propao je i kao građevinar, jer je crkveno zemljište založio kako bi dobio novac za izgradnju zgrada u naselju Bregovi u Trebinju. Izvođač radova bio je njegov lični tajkun Mato Uljarević, vlasnik firme „Neimarstvo“, čiji su radnici, sa Božijom i Grigorijevom milošću, bez hljeba. Jasno je, nakon svega, da Grigorije vjeruje jedino u „Boga Švajcarca“ i da „drugih bogova osim njega nema“, ali je jasno i da nema ni para da dugove vraća, te je moguće da pravoslavci u Hercegovini ostanu bez hramova. Stoga je finansijski bludnik Grigorije osmislio novi privredni plan, u čijem središtu je sjedinjenje. On je nedavno od nekoliko viđenijih Hercegovaca zatražio da mu pronađu „hiljadu donatora koji će dati po hiljadu maraka“. Ovaj milion mu je, kako je istakao, potreban da radi na povećanju nataliteta u Hercegovini. Tako je Grigorije dobio novo ime - otac Makarije, i to bez zaštite. Serbs, throw your condoms!



 

Seks, laži i žiro računi Grigorija Bonvivana 

 



Nekada najmoćnija i najuglednija hercegovačka firmka Eparhija Zahumsko – hercegovačka (EZH) nalazi se pred stečajem i teško da će je iz dubioze, teške nekoliko desetina miliona maraka, izvući i firma – majka Srpska pravoslavna crkva. Šta više, očita je nebriga beogradskog Konzorcijuma za poslovanje hercegovačke ekspoziture, što se djelimično može opravdati i unutrašnjim brutalnim borbama vodećih menadžera za što bolji dio kolača ove profitabilne interesne organizacije. Upravo tu činjenicu obilato koristi direktor EZH Grigorije Bonvivan, koji je ujedno i likvidacioni upravnik nekada moćnog preduzeća. Eparhija je bankama, po raznoraznim osnovama, dužna najmanje šest miliona maraka, a pitanje dana je kada će ove finansijske institucije krenuti da se namire pljenidbom hramova i pripadajućeg im zemljišta, jer se krediti ne vraćaju. Grigorije Bonvivan je pare spiskao na putovanja u Barselonu, London, Pariz…, te na propale ugostiteljske, građevinske i privredne aktivnosti, pri tom demonstrirajući gotovo nevjerovatnu sposobnost da sve čega se dohvati, po pravilu i bez izuzetka uništi zajedno sa temeljom. Ništa manju sumu od već navedne, dobijenu u raznoraznim grantovima od Vlade RS, Grigorije Bonvivan je takođe spiskao na svoje sulude projekte, sve u pokušaju da lične, sada je to jasno, ograničene intelektualne i svake druge sposobnosti, uzdigne na istorijski pijedestal Vladike, kojeg će narod pamtiti po velikim djelima. Narod ga je već zapamtio, ali po izuzetnim nedjelima, kriminalu, korupciji, lažima, prevarama, licemjerstvu, bogohuljenju… Grigorije Bonvivan slobodno se može nazvati i Grigorije Nečastivi, jer nakon njegovog zaposjedanja trona Svetog Vasilija, Hercegovina je potpuno devastirana, isječena od svijeta, a SPC na ovom prostoru pretvorena u kriminalni klan, koji otvoreno pljačka, otima, a po potrebi kamenuje i prebija. Kako stvari stoje, uskoro će i da ubijaju.


Grigorije je uništio “Neimarstvo”, “Popovo polje” i “Agrokop”, kojima je on rukovodio. Brinuo se on i o “Novoteksu”, koji je na samrti, a od Industrije alata Trebinje, u koju je udomio prevaranta Rodoljuba Draškovića, ostala je tek jedna napolitanka i dva lizala. Svislajon marke. Bileća je potopljena, nema arke koja će je spasiti, Čemerno je otklizalo u druge, ljudskom rodu, nepoznate dimenzije, Trebinje je zakopano ispod Dodikovog aerodroma; Nevesinje, Kalinovik i ostale opštine izgledaju kao mjesečeva površina. U Gacku se obračunavaju pčelama, oružje još čeka. Kako stvari stoje, nažalost neće još dugo. Trgovina drogom, šverc visokoakciznim robama, krađa auta, najčešća su zanimanja u Grigorijevoj avliji, a najveći krivac za činjenicu da je Hercegovina balkanska Sodoma i Gomora, upravo je samozaljubljeni Žabac, koji je uporan u nastojanjima da postane Bik.

Upornost je Žapcu vrlina, jer, nakon svih propalih projekata, ne posustaje i u stilu prevejanog varalice, osmišljava i pokušava realizovati nove prevare. Tako je pred održavanje Preobraženjskog sabora, (Hercegovačka Gračanica, 19.08.2011.), uputio vjernicima pismo u kojem ih poziva na borbu protiv bijele kuge. Srbima je u seksu spas, tvrdi Grigroje Bonvivan, koji je tim povodom osnovao i fondaciju “Sveti Vukašin”, kako bi institucionalizovao nadolazeću “seksualnu revoluciju”.

“... Ne smijemo da dozvolimo da ova sveta zemlja Hercegovina presuši, da presuši ljudima, tj. da presuši život i ostane samo kamen. Pomozimo, učinimo da rodi novi život, da procvjeta hiljadu cvjetova i da mladošću ozeleni ova naša rajska dolina”, navodi se u pismu Upravnog odbora Grigorijeve fondacije, objavljenom na zvaničnom sajtu firme EZH. Kojeg li licemjerstva, patetičnog prenemaganja, lažnog prijateljstva i još lažnije brige za budućnost! Pa upravo je Grigorije u svojih 12 vladičanskih godina učinio sve da u Hercegovini ne ostane ni kamen na kamen, a kamoli ljudi. Ali, ne trebaju njemu ljudi, još manje “hiljadu cvjetova”, njemu treba hiljadu maraka po nekoliko hiljada puta, da se pokuša izvaditi iz dugova i spriječiti pljenidbu pravoslavnih hramova i crkvenog zemljišta. “Članovi fondacije postaju svi oni koji na žiro račun fondacije, do Preobraženjskog sabora uplate iznos od najmanje 1000 KM”, zaključuje se u pravoslavnoj poslanici pravoslavnog prevaranta i precizno pokazuje u kom grmu leži zec. (Žiro račun Fondacije otvoren je u Unikredit banci u Banjaluci). Pitanje je zašto Grigorije nije one silne milione koje je spiskao (najmanje 12 miliona KM), uložio u borbu protiv bijele kuge i šta je do sada novopečeni otac Makarije čekao sa ovim pozivom i akcijom?!

Tako je Grigorije Bonvivan zloupotrijebio i Svetog Vukašina, bacajući ga u blato svojih prljavih poslova. (Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve. Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Poznat je po riječima upućenim ustaškom koljaču Žilu Friganoviću, kojemu je nakon što mu je ovaj odsjekao uši, rekao smireno: “Samo ti, dijete, radi svoj posao”).
Kakva pomama za novcem vlada u propaloj firmi Eparhiji Zahumsko – hercegovačkoj, i na kakve sve užase su spremni članovi Grigorijevog klana, posvjedočio je je nedavno na pres konferenciji
bivši direktor trebinjskog “Agrokopa” Risto Drobnjak, koji je igumana manastira Tvrdoš, “oca” Savu optužio da ga je više puta ucjenjivao. “Sava Mirić je najveći krivac za posrtanje Agrokopa. Svoju volju da vlada preduzećem pokušao je da provodi tako što me je više puta ucjenjivao. Ne mogu da ga nazovem igumanom, jer je u više navrata prema meni bio brutalan i jer smatram da ako razgovaramo o biznisu, pričamo o biznismenu, a ne o kaluđeru. Svako ko misli ikakav posao da radi u Trebinju bolje je da se ne susreće sa gospodinom Mirićem, jer će ga on upropastiti”, rekao je Drobnjak, ističući da je u “Agrokopu” na djelu privredni kriminal.
Ovaj nesretnik je jedva živu glavu izvukao, a istakao je da mu je “otac” Sava prijetio čak i ubistvom, tvrdeći da će ga predati kriminalcima iz Beograda. Sava Mirić, ili Sava Aloha (kako ga trebinjci zovu), neuvjerljivo je demantovao Drobnjaka, ali je činjenica da je “Agrokop” propao, da radnici nisu isplaćeni i da je Grigorije Bonvivan najveći krivac za to. Drobnjak je ovim javnim istupom privremeno spasio glavu od Grigorija i njegovih revolveraša i batinaša, a da li će je se i nanosati, tek ćemo da vidimo.

Pokušaj prevare Hercegovaca sa pričom o Fondaciji, samo je mali dio sveukupnog Grogorijevog plana za izvlačenje iz teške finansijske krize u kojoj se njegova firma i on lično nalaze. On namjerava da pobjegne iz Hercegovine i sjedne na čelo neke od Eparhija, koje su mnogo bogatije od ove koju trenutno devastira. Propao mu je pokušaj da se preseli u Beograd, jer je Sabor SPC odložio odluku o podjeli te regije na nekoliko episkopija, čemu se Grigorije nadao. Zato je krenuo u otvoreni sukob sa vladikom Vasilijem Kačavendom, lobirajući unutar SPC – a da se narečeni penzioniše, “jer kvari ugled Crkve svojim seksualnim perverzijama”, a da on sjedne na njegovo mjesto. Grigorije preko svoje medijske mreže, svako malo pušta u javnost “igrarije” Vasilija sa striperima i monasima, a u tome ima podršku zvaničnog Beograda, kojem je Zvorničko – tuzlanski episkop kolac u oku, zbog svog ogromnnog uticaja u SPC. Prilikom zasjedanja oko izbora novog Patrijarha, Vasilije se dvoumio da li čak da ide u Beograd, jer su mu stizale otvorene prijetnje da će biti uhapšen, pa čak i ubijen. Ipak je otišao, a prijetnje i pritisci su se nastavili nesmanjenom žestinom.  Vasilije, koji jeste amoralna spodoba, neće se predati lako, jer ima i pare i moć i teško će se hercegovački fićfirić iznijeti sa njim. Uz to, ima i otvorenu podršku predsjednika RS Milorada Dodika, kojemu je najznačajnije uporište unutar SPC. Dodikovu podršku Grigorije je izgubio, nakon što je sjedište Eparhije iz Trebinja prenio u Mostar. Tom prilikom ga je Dodik, u svom stilu, poslao u “tri p.m.”, a odnosi među njima su potpuno zahladili. Eutanazija Vasilija značajno bi oslabila Dodika. Svjesni su toga  u Beogradu, kao što su svjesni i činjenice da će ga lakše urušiti, (proces je već krenuo), uz pomoć ovdašnje infrastrukture SPC – a, nego bez nje. Svjestan je toga i Grigorije, koji se tamošnjim vlastima otvoreno nudi, poput onog čuvenog Vasilijevog stripera. Kao prelazno rješenje razmatra se mogućnost da Grigorije što skorije zamijeni Mitropolita Nikolaja, koji je u poznim godinama.  Igre su počele i bilo bi logično poželjeti da pobijedi bolji. Međutim, u ovom slučaju dobrog nema i u svakom ishodu pobjednik je gori/najgori.