piše:
Slobodan Vasković
Ključni
problem vlasti u Republici Srpskoj je što čvrsto vjeruju da je slika koju su
njihovi mediji po njihovoj naredbi stvorili (i uporno je održavaju) o ovom
entitetu tačna i realna. U toj slici, čelnici RS svakodnevno dovlače milijarde
investicija, zapošljavaju na desetine hiljada radnika, svako malo izgrade
autoput, Gasprom samo na njihov poziv čeka da investira, rješavaju svjetske i
regionalne probleme, štite Rusiju u UN-u, rasturaju SAD u Savjetu bezbjednosti,
odlučuju ko će biti u Vladi Srbije… U toj slici narod je prezadovoljan, sit, (ljeti
more, zimi Šamoni, vikendom Dubrovnik, šoping u Milanu), zdrav, nema korupcije,
još manje kriminala; narod uživa u načinu na koji Vrh brani RS od nasrtaja i
lakoći kojom odbija neprijatelje, srpska kuća do kuće čvrsto zbijena, lica
ozarena…
Vlast
čvrsto vjeruje u ovaj svijet, stvoren u režimskim medijima, svijet koji njima
omogućuje da bezbrižno i bez griže savjesti “tuku” milione KM i Evra, da imaju
stanove i etno vile od Nice, preko Milana i Opatije, do Beograda i Fruške Gore;
da im djeca imaju firme vrijedne desetine miliiona, da im ljubavnice žive kao
bubrezi u loju (novi stan i nov auto po glavi ljubavnice)…
Vlast
nema pojma o tome kako se zaista živi u Republici Srpskoj, niti to želi znati,
a na svaki problem koji se pojavi odgovaraju još čvršćom, žešćom i snažnijom
vjerom u lažni svijet koji su stvorili i što postoji samo u njihovim medijima i
nigdje drugo. Istina, oni žive kao bogataši u turskim/španskim/meksičkim
sapunicama, i to je realnost, ali oni su manjina, otuđena kasta besprizornih
što je nemilosrdno otela i prisvojila ono što im ne pripada. Svoju poziciju
brane ignorisanjem stvarnosti, sektaškim djelovanjem i pokušajem da sebe i
svoje laži o svemu i svačemu nametnu kao religiju, prisiljavajući narod da
vjeruje cenzurisanim medijima, potkupljenim analitičarima, lažnim anketama…
Lažni
vrli svijet spremni su da brane i brane ga primitivizmom, bolesnim
konstrukcijama na račun kritičara, prijetnjama, sudskim namještaljkama,
batinama, ucjenama, iznudama…
Život
u laži može se ovakvim metodama održavati i braniti određeno vrijeme-godinama,
u nekim situacijama i decenijama, ali, uvijek, on bude satrven stvarnošću;
narod i nakon tog sukoba ostane i opstane, a opsjenari nestanu. Tako će biti i
u ovom slučaju, jer život u laži, koji je nametnut u Republici Srpskoj, je na
umoru. I nije mu preostalo još dugo.
Jer,
stvarnost kaže da posla nema, da para nema, da su cijene nebeske, da hrana
postaje luksuz, da je korupcija sveprisutna, da kriminalci i bagra haraju
institucijama, da su institucije slomljene…, da ni sektašenje više ne može
donijeti pojedincu, spremnom na vađenje kičme i mozga, boljitak. Stvarnost kaže
da je najveći problem ove vlasti narod koji ne zna kud bi i šta bi sa sobom, a
najveći problem naroda su glavni junaci isprazne, neinteligentne, patetične
sapunice.
