понедељак, 15. јул 2013.

Sa druge strane jastuka od salmonele



Piše: Slobodan Vasković

Prateći izvještaje režimskih medija o trovanju banjalučkih studenata zaključio sam sljedeće: mlade akademce zarazili su čelnici KBC-a Banjaluka jastukom napunjenim salmonelom u menzi Studentskog centra „Nikola Tesla“, zato što su studenti htjeli da se istuširaju!

Niko od gledalaca/slušalaca/čitalaca pomenutih medija nije uspio saznati koliko je studenata zaista zaraženo, a posebno je ostalo nejasno zbog čega režimski megafoni teškom artiljerijom napadaju čelništvo KBC-a, koje je spasavalo studente, a ne vođstvo Studenjaka, gdje su ih zaista potrovali?!

I kada je salmonela „stavljena pod kontrolu“, studenti napustili KBC, ova pitanja su i dalje otvorena, a uz njih još niz drugih. Poput onog koje glasi: da li je rukovodstvo KBC-a torpedovano kako bi pristalo na neki štetan ugovor o nabavci lijekova ili je pretrpilo medijsku torturu samo zato da bi se spasila „glava“ direktora Studentskog centra „Nikola Tesla“ Milana Komljenovića? Ili su oba razloga u pitanju?!

Uz to, ostalo je otvoreno i zašto se niko u navedenim medijima nije ranije bunio kada su neki drugi otrovani, koji nisu studenti, ostali bez tuširanja, a i bez jastuka?!

Moglo bi se nabrajati unedogled, ali zalud. Jedino je jasno da odgovornost za propuste u javnim ustanovama, institucijama, firmama..., ni dalje u RS ne postoji, niti će je u dogledno vrijeme biti. Čak sam se plašio da će se neko kritički osvrnuti na (ne)rad Komljenovića, a onda će to iz vlasti i njihovih medija biti proglašeno napadom na Republiku Srpsku.

Djeluje cinično, ali bojim se da nije, već da je potpuno istinito, jer nagledali smo se u ovom entitetu svakojakih „bravura“, u kojima je odgovornost pojedinaca pod zaštitom vlasti, relativizovana, a pozivi na nju proglašavana napadom na entitet.

Da odgovornost postoji, Komljenović bi bio u istražnom pritvoru, a ministar prosvete Goran Mutabdžija na Birou za zapošljavanje, sa veoma lošom perspektivom, zbog izuzetno loših preporuka, jer su mu potrovali studente.

Vlada RS imala bi vanrednu sjednicu, iz KBC-a se ne bi branili od apsurdnih napada zato što liječe studente, već bi im bilo dozvoljeno da saopšte broj zaraženih, tok liječenja, potrebe...

Međutim, ništa od toga se nije desilo, jer odgovornosti nema, a čak je ta riječ izbrisana i iz srpskog jezika. Umjesto toga, raznorazni mešetari koriste ljudske živote i njihove, u ovom slučaju, patnje kako bi ostvarili svoje prizemne interese i ciljeve.

Bilo bi nekorektno reći da je odgovornost zakazala u samo ovom slučaju. Taman posla; sjetite se samo hapšenja Bojana Golića, nekadašnjeg direktora IRB-a zbog malverzacija. Umjesto da tadašnji ministar finansija Aleksandar Džombić podnese ostavku, on je tvrdio da je Golić nevin. U nastavku ove priče, Golić je dobio četiri mjeseca zatvora, a Džombić je postao premijer, nakon čega je postao ništa.
 
Sjeća li se još neko Čika Boleta, finog, kulturnog čikice „kojeg zna cijela Banjaluka“ i koji je u dvoranu „Borik“ unio arsenal oružja. I šta se desillo: Bole se sam predao MUP-u (bar malo odgovornosti), ali ostavku nije podnio direktor dvorane Manojlo Zrnić. Jer bi to, valjda, bio napad na RS. Isti taj Zrnić sada konkuriše za poziciju direktora Vodovoda. Ako pobijedi u toj trci, neki vodovodni Bole će u Vodovod sigurno i bez problema unijeti podmornicu.

Ima i svježijih primjera: propala je Balkan investment banka, budžet RS je u njoj opljačkan, a ministar finansija Zoran Tegeltija, umjesto da bude smijenjen i danonoćno saslušavan u MUP-u i Tužilaštvu, pokreće akciju „spasavanja“ mafijaške banke narodnim parama.

Tegeltija, pod čijim nadzorom je i Poreska uprava, koja nije sve donedavno našla ništa sporno u Biraču, nije ni nakon te afere vrijedne milijardu KM odlučio da podnese ostavku, već upravo on spasava Birač. I opet našim parama. Lako je zaključiti da je Tegeltija u stvari profesionalni spasilac, a ne ministar finansija. Zato valjda i ne podnosi ostavku.

Ipak, nije RS na dnu ljestvice po pitanju neodgovornosti.

Postoji jedan svijetli primjer iz 2002. godine, kada su odstupila čak dvojica: prvo je odstupio Goran Popović sa mjesta direktora carine RS, jer je CAFFAO u svom izvještaju naveo da je bilo malverzacija sa carinjenjem nekih uvoznih gaća, čarapa, potkošulja i ostalog donjeg i gornjeg veša.

Bio je to laki senzacionalizam bez pokrića, ali, ne lezi vraže, nakon Popovića dobrovoljno je odstupio i tadašnji ministar finansija Milenko Vračar, jer se afera desila u njegovom resoru.

Sve to pozdravio je tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun riječima da se u BiH prvi put desilo da bude primijenjeno pravilo odgovornosti, bez obzira na to što oni koji su odgovorni u tim resorima nisu učestvovali u bilo kakvim malverzacijama.

Bilo je to prvi put, ali bilo je to i zadnji put da „komandna odgovornost“ proradi.

Kad smo već kod Vračara, to je onaj isti Vračar na kojem je „pao“ Srđan Ljubojević, bivši direktor Šuma RS, koji je od firme „Vral“ potraživao deset hiljada KM, kako bi im isplatio njihova sredstva za urađenu reviziju.

Vračar se našao na usluzi „Vralu“, ponio obilježene pare Ljubojeviću, koje je ovaj uzeo i dobio godinu dana zatvora. I to sporazumno, jer je priznao krivicu.

Presuđen je krajem novembra prošle godine i kada su svi očekivali da bude u zatvoru, on je Sretnu Novu 2013. dočekao u jednom elitnom banjalučkom restoranu u društvu sudije Ustavnog suda RS Duška Medića.

Dobro, možda tada nije bilo mjesta u bajboku, pa je čekao da dođe na red, ali mjesta ima sada, a Ljubojević u zatvoru samo prenoći, dok danju radi kao i svi ostali građani. Odličan način da se robija, nema šta. Što se tiče odgovornosti uprave zatvora, pa jasno je da je nema. Jer bi to bio napad na RS.

Na ovoj presudi nije stala priča između Ljubojevića i Vračara, bar ne kada je Alternativna televizija u pitanju. Prije par večeri imali smo priliku vidjeti iskonstruisani prilog iz kojeg se moglo zaključiti da je Vračar najveći kriminalac, a Ljubojević njegova žrtva.

Za taj prilog se čak ne bi moglo reći ni da je sraman, već  da je, bez sumnje, naručen, što je mnogo mnogo gore. I to zato što je „Vral“ ponovo dobio da radi reviziju u „Šumama“ RS. Da stvar bude sočnija, Vračar formalno uopšte nije vlasnik, niti osnivač, niti uposlenik „Vrala“, što ATV-u nije smetalo da ga predstavi kao najcrnjeg Vraga, a reketaša Ljubojevića kao razapeto jagnješce. Ljubojević je, očito, pravosnažno presuđen za sve, osim za ATV, koja jedino priznaje sud Socijalističke partije.

Teško da je Ljubojević naručio taj „prilog“, koji je tužno svjedočenje na kako niske grane je pala ATV; učinjeno je to iz vrha Socijalističke partije, te kriminalne organizacije, što pljačkaju bez milosti. Uostalom, na čelu SP RS je Petar Đokić, pravosnažno presuđeni kriminalac za krađu impulsa „Telekomu“.

Takođe, kadrovi SP RS vode „Dunav osiguranje“, koje je u teškim gubicima i u kojem su počinjene brojne malverzacije. (Baš kao i u matičnom beogradskom „Dunavu“, gdje na vidjelo svakodnevno izlaze podaci o pljačkama desetina miliona evra.).

Ta kuhinja stoji iza uređivačke politike ATV-a, koja reketaše i kriminalce hirotoniše u svece. Za siću, ali capital je čudo.

Nakon svega, čudimo se jastucima punim salmonele. CCC.