субота, 2. новембар 2013.

Tura na moj račun

piše: Slobodan Vasković

Standardni protokol. Hodam ulicom, relativno brzo, ne zastajkujem; a onda iz neke bašte čujem krik: “Izdajice”.

Zastanem, osvrnem se, krik se pojača: “Izdajice srpskog roda”! “Jebem li ti majku”! “Razvalićemo te”!

Interesantno, uvijek izgledaju isto ti “Srbi” - pred njima nesrpsko pivo, u  njima već desetak; izbijaju čepovi kroz staklasti pogled, vrište i u neradne i u  radne dane i radno vrijeme; besposleni, bezidejni, otrovani sopstvenom nebitnošću. Pokušavaju da mrze, a ni to ne znaju uraditi čestito. Mrzi pivo u njima, ljuta rakija, jad koji žive. To je niži sloj. 

Viši "srpski" sloj, koji mi se obraća kao i onaj niži, izgleda zanimljivije: kratki vratovi, frizura "a la" Škrbić, kajla oko glave, ništa u glavi. Loši imitatori gangstera iz Holivudske Ž produkcije. 

Dobacuju i prijete meni kako bi olakšali sebi muku.

Dan je gluv, već sam objavio tekst, mogao bih razmisliti o sebi, zapitati se šta sam to izdao? Dirlijine tri vile i bazen u Bakincima, i onu na Dedinju, i onu na Kipru i milijardu na računu, njegov privatni autoput; Škrbićeve dvije kuće, dva stana i penthaus u Banjaluci, stanove i vile u Srbiji i Francuskoj; Čađinu kućerinu i glanc novi Q5; Radmanovićeve stančuge, Grand trejd, autoput, Čemerno, zgradu Vlade RS, Poslovnu zgradu “Integre”, Kalderu, Balkan Investment Banku, Birač, loše kreditne plasmane IRB-a, Integral, Niskogradnju, GP Krajinu, eskro račun koji zvrji prazan, propale Rafinerije u Brodu i Modriči, nepostojeće bušotine nafte, postojeće gigantske bušotine u budžetu, Šume bez šume, BEWO, zemljište Poljoprivredne škole, Autoprevoz, Igokeu…

Koga sam ja to izdao? Dirliju, Mileta Radišića, Škrbića, Budu Stankovića, Slobu, Ćubića, Borka, Navickasa, narko dilere u policijskim uniformama, batinaša Vladiku Grigorija, korumpirane sudije i tužioce, Lepira, Tegeltiju, Selmana, Čedu Savića, Gorana Dodika, Stanislava, Ranku Mišić sa đemom u ustima, Ćurguza sa tri đema u žvalama, nikom bitnu Željku Cvijanović, budućeg zaštićenog svjedoka Džombića, Gavranovića, Dragoljuba Davidovića, Prodanoviće koji autima gaze svjedoke svojih nedjela, Kraljevića…

Tačno je. Sve sam ih izdao. I opet ću. Džaba dobacujete, vičete, urlate. Džaba se nervirate.

To što pijete nije džaba. I crta je novac.  
 
Sada je red da se zapitam ima li iko da ga Ja izdao nisam?
Ima. Milan Vukelić; za četiri dana, 06.11., biće šest godina kako je raznesen u paramparčad ispred dvije zgrade MUP-a RS. Nalogodavci i izvršioci monstruoznog ubistva nikada nisu otkriveni, iako je Gojko Vasić, direktor policije, izjavio da zna da ga je “ubila građevinska mafija”.

Prije nego što je likvidiran, Vukelić je izdao rekonstrukciju Parka Petar Kočić, obnovu Trga Krajine, izmišljene stijene na trasi kolektora, Čedu Savića, Dragog Miloševića i Mileta Šušljika, koji su ga u zgradi MUP-a maltretirali i prijetili njemu i njegovoj porodici; Dragoljuba Davidovića, BEWO, ZIBL, gradsku administraciju Banjaluke…

Vasić za šest godina nije saznao KO ga je likvidirao iz redova građevinske mafije, nije razotkrio nijednog člana te strukture, premda, kako sam reče, zna da postoje i da ubijaju. Nije otkrio ništa i nikoga. A da li je prikrio, kako ne bi izdao?!

Nisam izdao ni Nikolu Đurovića i njegovu porodicu, roditelje Darka i Aleksandru.
Nikola Đurović nije izdao nikoga. Poštovao je zakon, red, svjetlosne signale. Krenuo na zeleno u raskrsnicu kod Rakovačkih bara. A onda se u njega F1-brzinom zakucao audi. I ubio ga.

Presuđen je Nenad Radinković. Porodica Đurović vjeruje da je poturen kao vozač i tvrde da je nevin. Ja vjerujem njima i brojnim dokazima koji direktno i indirektno ukazuju na to da Radinković nije vozio, već da je u audiju sjedio na zadnjem desnom sjedištu. Hematom od dvadeset centimetara na njegovom desnom bedru, uočen nakon sudara, to potvrđuje.

Interesantno, Radinković je “pao” u Francuskoj na švercu oružjem. Koje je pronađeno u nekoj pariškoj garaži. I gdje je on pozvan da vidi auto koji je namjeravao kupiti. Kada je uhvatio za kvaku, žandarmi su uhvatili njega. I auto pun oružja. Još je interesantnije da Radinković, prije hvatanja, u Francusku nije otišao tim niti bilo kakvim drugim autom. Odletio je avionom iz Zagreba. Po auto, koje je namjeravao prodati u RS.

Djeluje mi da mu je smješteno, kako ne bi izdao. A vama?
Pitam se da li će Radinković izaći živ iz francuskog zatvora? Ili pasti kao žrtva obračuna zatvorenika? Kako ne bi izdao.

Đurovićevi roditelji ne odustaju od namjere da dokažu Radinkovićevu nevinost i pronađu onog ko je zaista te noći vozio audi-ubicu. Podnijeli su krivičnu prijavu MUP-u RS i Tužilaštvu BiH (10.10.2013.) protiv bivšeg ministra policije Stanislava Čađe, Mladena Marića, načelnika CJB Banjaluka, i policajaca Marinka Gajanovića i Zdravka Ribića zbog toga što su, kako se  u dokumentu tvrdi, pokušali da zataškaju važne dokaze u vezi sa nesrećom u kojoj je ubijen Nikola Đurović.  

Nisam izdao ni Željka Vulića, kojem su, mimo svih zakona, oteli prilazni put imanju/kući. I pretukli ga, zajedno sa sinovima, brutalno, pred kamerama. Da bi javno pokazali kako prolaze oni koji izdaju Dirliju, Radišića, Grand trejd, gradsku administraciju, Srebrenku, Gavranovića i Davidovića, “Srbe”…

Kamo dalje rođače?
Hoćete li i dalje kao kakve strine sjediti po baštama, ispijati pivare i sopstvene strahove prikrivati vrišteći “Izdajniče”, psujući mi staru majku, uprazno prijeteći mom fizikusu? Ili ćete sa riječi preći na djela, pa me polomiti kao Vulića, zgaziti kao Đurovića, raznijeti eksplozivom kao Vukelića?! Gojko Vasić je još uvijek direktor policije, ne trebate brinuti za posledice.

Šta god učinili, zakasnili ste. Oni u čije ime urlate su gotovi.
Može tura na moj račun?