петак, 29. август 2014.

Obračun vakcinama preko dječijih leđa

piše: Slobodan Vasković

Sapunica “Vakcine” navodno je okončana, jer su trovalentne vakcine stigle u Republiku Srpsku. Niko se više ne bavi tim pitanjem, premda bi ono tek sada trebalo biti otvoreno, jer takav postupak je novi veliki skandal ogromnih razmjera. I znači da se oni koji vode zdravstveni sistem RS poigravaju sa zdravljem građana, obračunavajući se međusobno.

Konsultovao sam nekoliko stručnih osoba za vakcine i ono što mi je saopšteno iz tih krugova ukazuje/svjedoči da ni aktuelni ministar zdravlja Dragan Bogdanić nije gotovo ništa manje štetan od Ranka Škrbića. Idemo redom.

Novi kalendar imunizacije u Republici Srpskoj usvojen je krajem 2012. godine, a prije toga punu deceniju nije imao značajnijih promjena u primjeni. U prevodu to znači da je Ministarstvo zdravlja RS te godine odlučilo da ne popljačka sav novac, već da ponešto uloži i u prevenciju zdravlja najmlađih.

Da li je Škrbića u tom trenutku grizla savjest zbog sveg zla koje je do tada počinio, ili je u pitanju bio samo još jedan dobar posao, za ovu priču je manje važno, ali je činjenica da je novim kalendarom omogućeno da mališani u RS dobiju tehnološki savremenije vakcine, kao u svakoj civilizovanoj zemlju, čime bi se približili evropskim i svjetskim standardima imunizacije.

Ovim gestom počelo se polako vraćati do tada izgubljeno povjerenje u vakcine i, što je još važnije, drastično su smanjena neželjena dejstva vakcina.

Do tada su roditelji, (koji su to finansijski bili u mogućnosti), kupovali po paprenim cijenama, (a na nagovor pedijatara), petovalentne vakcine. Ostali su bili primorani ili da prime socijalnu trovalentnu vakcinu ili da odustanu od vakcinisanja, čime se obuhvat vakcinisane djece smanjivao, a tako i otvarala mogućnost pojave epidemije nekih bolesti.

Sve rečeno iznose stručnjaci koje sam konsultovao, i koji ističu da je do tada bilo upitno koliko se poštovao hladni lanac u apotekama, koje su neovlašteno prometovale pomenute vakcine.
“Do data su se koristile vakcine protiv pet bolesti i to: trovalentna DiTePer protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja; zatim protiv dječije paralize i hemofilusa influence tipa B. Vakcinacija se izvodila tokom nekoliko posjeta pedijatru, počevši od navršenog drugog mjeseca života. Tokom jedne posjete davane su tri vakcine: DiTePer i Hemofilus influence se daju putem dvije šprice u suprotne ruke beba, dok se polio vakcina ukapava u usta. Tih pet vakcina se dobije istovremeno, uz dva uboda, uz revakcinaciju još dva puta na po šest nedelja razmaka”, pojašnjavaju oni.

Pored velikog broja uboda, prema njihovim riječima, negativna strana ovih vakcina je i to što vakcina protiv velikog kašlja sadrži tzv. cijelu klicu, dok cijeli svijet koristi moderno cjepivo bez ćelija, koje u organizmu izaziva mnogo manje burnu reakciju.

Ističu i da je vakcina protiv poliomielitisa “živa” vakcina, tj. aktivna je, te u malobrojnim situacijama može da dođe do komplikacija, odnosno dijete može da dobije paralizu.

Uvođenjem novog sistema imunizacije, djeca su se vakcinisala petovalentnom vakcinom, koja omogućuje da dijete prilikom jedne posjete pedijatru primi jednu umjesto tri vakcine.

“Dodatni komfor, koji petovalentne vakcine pružaju ogleda se u manje neželjenih dejstava i dodatnoj bezbjednosti zbog primjene inaktivisanog polio virusa, manje bockanja za dijete, a ne treba zanemariti ni lakše čuvanje, zbog manjeg broja serija vakcina za praćenje”, preciziraju stručnjaci.

Ističu da osim ovih prednosti, petovalentne vakcine nude i mogućnost smanjivanja bola i stresa kod djece i njihovih roditelja, minimiziraju se greške od strane tehničara prilikom aplikacije vakcine, štedi se vrijeme medicinskog osoblja.

Sve ovo nije bilo dovoljno da aktuelni ministar zdravlja Dragan Bogdanić, koji o samim vakcinama uopšte nije upućen, hladnokrvno u upotrebu vrati trovalentnu vakcinu. Ne samo što je tako zgazio Pravilnik o imunizaciji, koje je radilo Ministarstvo zdravlja, već je na ovaj način omogućio da profitiraju apoteke koje ponovo prodaju petovalentne vakcine za oko 80 maraka.

Da je ministar Bogdanić bolje upućen u nabavku vakcina, znao bi da je u vrijeme trovalentnih vakcina cijena samo jednokomponentne vakcine protiv Hemofilusa influence tipa B iznosila 20 KM (plus cijena polio i DiTiPer vakcine), dok je za cijelu petovalentnu vakcinu Fond izdvajao 28 maraka.

To znači da se u slučaja trovalentnih vakcina izdvaja više novca po pacijentu nego kod petovalentnih vakcina.

Glavna snaga u borbi protiv ovih postupaka trebalo bi da budu roditelji i, naravno, struka – pedijatri i epidemiolozi, koji u ovom slučaju ostaju nijemi, strahujući od Bogdanićeve odmazde.

„Imunizacija, kao najbrži i najeftiniji način kontrole zaraznih bolesti, trebalo bi da bude prioritet u zdravstvenoj zaštiti, jer ako svako dijete bude vakcinisano svim predviđenim vakcinama postigao bi se visok stepen kolektivnog imuniteta i spriječilo oboljevanje i epidemijsko javljanje bolesti koje se mogu prevenirati vakcinama“, navode stručna lica.

Određeni krugovi tvrde da je to skupo za nas, a koliko je cijeli poduhvat u stvari nije skup najbolje se vidi iz poređenja dva podatka. Fond zdravstva je za nabavku vakcina za 2011. godinu izdvojio milion maraka, a za nabavku citostatika 19 miliona maraka. Znači, vakcine su kap u moru, a njihov značaj je nesaglediv.

„Umjesto da u program imunizacije uvrstimo vakcine protiv pneumokoka, koji dovodi do sepse, teških pneumonija, gnojnih meningitisa kao obavezne, ili bar fakultativne, jer bez tih vakcina savremeni svijet ne funkcioniše, mi se vraćamo desetak godina unazad“, preciziraju stručnjaci.

Prema njihovim riječima, ovde dileme nema- petovalentne vakcine su daleko bolje od standardnih trovalentnih vakcina. „To vam je kao kad poredite trabant sa najnovijim mercedesom, i jedno i drugo su kola, ali nema dileme šta je bolje“, ističu moji sagovornici.

Izjava Fonda zdravstva da ih ucjenjuju farmaceutske kuće u ovom slučaju ne stoji. Njihov uslov za učešće na tenderu da se nabave vakcine za tri godine je uobičajen u svijetu, jer se na taj način obezbjeđuje kontinuitet vakcinacije djece, postiže se niža cijena i omogućava se planiranje prizvodnje vakcina za određeno tržište (30.000 doza godišnje za RS).

Cilj je bio da se ponizi direktor Instituta za javno zdravstvo (IZJZ) RS dr Slobodan Stanić i da se on proglasi nesposobnim, zbog utiska koji je ostavio u javnosti dok je bio ministar, a sve ovo što se dešavalo je i znak da se priprema njegova smjena.  I da će neko dobro zaraditi.