Dosje: Špirić omogućio Goranu Marinkoviću milionsku utaju PDV-a

piše: Slobodan Vasković

Ukoliko BiH ikada postane pravna država Nikola Špirić dobiće trista godina robije. Najmanje. Toliko je svojim “ručnim radom” obogatio kriminalne goblene. Špirić je imao svoje tajkune kojima je obezbjeđivao zaradu desetina miliona maraka, sve na račun budžeta BiH i oba njena eniteta.

Uprava za indirektno oporezivanje bila je Špirićevo lovište, a njen bivši direktor Kemal Čaušević optužio ga je da je samo na švercu šećera oštetio BiH za oko 60 miliona KM. Špirić je bio pokrovitelj i zaštitnik šverca ovom kurentnom robom.

Nije Špirić radio samo sa kompanijom “Studen”, već i brojnim drugim tajkunima. Jedan od omiljenih mu je Goran Marinković iz Banjaluke. Samo u jednom navratu, Špirić je preko UIO “sredio” da se Marinkoviću progleda “kroz prste” i oprosti mu se više od milion KM.

Budući da je riječ o prilično teškoj materiji sa mnogo podataka, ovaj dosje ću emitovati tako što ću prvo objaviti osnovnu priču, potom pitanja UIO i njihove odgovore, te na kraju komentar na te odgovore.

Kontrola-početak   

Kontrolu obračuna i uplate PDV-a kod preduzeća “MARINKOVIĆ COMMERCE” DOO Banja Luka za poreski period 01.02.-31.12.2010. (11mjeseci) i poreski period 01.03-31.07.2011.godine (5 mjeseci), po nalogu broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.0/11 od 30.09.2011.g, izvršili su inspektori Ivan Petonjić  i Momir Todorović.

Kontrola je urađena u periodu od 30.09.2011-29.02.2012.g..

Inspektori Petonjić i Todorović su izdali Zapisnik o izvršenoj kontroli broj 04/5-3/I-17-1-72-285.1/11 od 02.03.2012.g. u kojem su utvrdili da kontrolisano preduzeće “za kontrolisani period nije izvršilo plaćanje PDV-a u iznosu od 1.056.959,00 KM”. Stoga su  27.03.2012.g.  izdali rješenje broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 kojim su naložili plaćanje 1.056.959,00 KM u budžet Bosne i Hercegovine, po osnovu neplaćenog PDV-a.

Na osnovu uložene žalbe “MARINKOVIĆ COMMERCE”DOO, viša instanca  donosi rješenje broj:  04/5-3/I-17-1-71-16/12 od 16.06.2012. godine kojim poništava rješenje inspektora i predmet vraća na ponovni postupak.

Ponovni postupak

Izdaje se 10.10.2012 nalog za ponovni postupak broj:  04/5-3/I-17-1-72-285.0/11 i to istim inspektorima, Petonjiću i Todoroviću.

Njih dvojica ponovo vrše kontrolu obračuna i uplate PDV-a u vremenu od 10.10.-12.12.2012.godine i kontrolišu isti poreski period, koji je već naveden.

Izdaju zapisnik o izvršenoj kontroli, broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.1/11 od 12.12.2012.godine, u kojem (u ponovnom postupku) utvrđuju da preduzeće nije izvršilo plaćanje PDV-a u iznosu od 1.117.051,00 KM.

Zapisnik su Marinkoviću uručili 19.02.2013.. Nakon toga izdaju Rješenje broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 25.09.2013.godine i nalažu plaćanje manje obračunatog i uplaćenog PDV-a u iznosu od 1.117.051,00 KM .

U toku kontrole, šefovi su Petonjića i Todorovića više puta zvali na razgovor i saopštili im da je “više puta zvao Nikola Špirić, ministar finansija i predsjednuik UO UIO, da interveniše za preduzeće “MARINKOVIĆ COMMERCE”. Špirić je tražio da se umanje obaveza po osnovu PDV-a.

Odbijanje

Petonjić i Todorović su odbili da umanje obavezu i istakli da Marinković duguje 1.117.051,00 KM, koliko su oni utvrdili i naložili da se uplati. Inspektori su istakli da oni ne mogu i ne smiju umanjivati poresku obavezu koja je evidentirana na karticama glavne knjige i u knjigovodstvu poreskog obveznika.

Pošto je poreski obveznik uložio žalbu na izdato rješenje, a koju rješava šef Grupe za kontrolu velih poreskih obveznika, ponovo je zvao Nikola Špirić i zahtijevao da se umanji poreska obaveza.

Inspektori su ponovo odbili pritiske, ali je tadašnji šef Grupe žalbu Marinkovića prihvatio.

Moji izvori dalje tvrde da je, nakon toga, direktor Miro Džakula zvao na razgovor inspektore u vezi sa kontrolom preduzeća “MARINKOVIĆ COMMERCE”, koje je u vlasništvu Gorana i Bose Marinkovića.

Džakula se, prema tim informacijama, interesovao kako su u toj firmi utvrđene tolike poreske obaveze, na šta su inspektori i njemu saopštili da je utvrđena obaveza po osnovu PDV-a od 1.117.051,00 KM. Još su istakli da bi se dodatnom kontrolom sigurno utvrdio i manjak robe na zalihama, na koji bi se obračunao PDV, “a da u toku kontrole nije vršen popis zaliha”.

Od tada nije pokrenut postupak prinudne naplate, iako je propisano da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Kontrola istog perioda i treći put

Šef Grupe  donosi rješenje broj: 04/5-3/I-17-1-70-36/13 OD 10.02.2014., kojim poništava rješenje Todorovića i Petonjića, kojim je naloženo plaćanje 1.117.051,00 KM.

Predmet vraća na ponovni postupak, skidajući inspektore Momira Todorovića i Ivana Petonjića.

Predmet stoji u ladici i iz Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika u RC Banja Luka neće niko da ga radi od februara pa do juna 2014.

U junu 2014. godine iz Grupe za kontrolu malih PDV obveznika, direktor UIO Miro Džakula internim rješenjem premješta inspektora Milivoja Bibića u Grupu za kontrolu velikih porskih obveznika. Bibić odmah po prelasku (09.06.2014.) dobija nalog broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.0/11-PP  za ponovni postupak kontrole obračuna i uplate kod preduzeća “MARINKOVIĆ COMMERCE”, za poreski period 01.02.-31.12.2010. i poreski period 01.03-31.07.2011.godine.

Taj period je već dva puta kontrolisan.

Umanjenje obaveze i uvažavanje utaje poreza

Kontrolu, uz stalne pritiske, obavlja u periodu od 10.06-16.07.2014. godine, te konačno izdaje zapisnik broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.0/11-PP (od 15.08.2014.) koji uručuje 20.08.2014. godine Bosi Marinković, direktoru kontrolisanog preduzeća.

Bibić utvrđuje poresku obavezu po osnovu PDV-a u iznosu od 854.709,00 KM, za razliku od svojih kolega Todorovića i Petonjića koji su utvrdili 1.117.051,00 KM u istom postupku.

Preduzeće “MARINKOVIĆ COMMERCE”DOO (za poreski period 01.02.-31.12.2010. i poreski period 01.03-31.07.2011.godine) u podnesenim prijavama prijavilo je preplatu PDV-a, odnosno poreski kredit u iznosu od 689.426,00 KM.

Bibić je utvrdio dug u visini 854.709 KM, od kojeg se odbije onih navodno preplaćenih 689.426 KM, što znači da Marinkovići trebaju uplatiti  samo 165.283!

Zašto UIO nije tražila krivičnu odgovornost za utaju i sve navedeno vrijeme nije obavijestila Tužilaštvo BiH da oni utvrde šta je tačno, a šta ne, već je dva puta radila ponovni postupak, čija je zakonitost upitna, pitanje je na koje će nadležni morati odgovorit?!

Utaje in continuto

“MARINKOVIĆ COMMERCE” firma je poznata i po tome da stalno podnosi PDV prijave (od uvođenja PDV-a) u kojim stalno iskazuje preplatu poreza i od Uprave traži povrat PDV-a.

To je i teoretski nemoguće, jer ima više od 30 maloprodajnih objekata u BiH, iz čega proizilazi da preduzeće samo gomila zalihe trgovačke i akcizne robe koju skladišti, odnosno gomila zalihe i evidenira ulazni porez, a prodaje nema uopšte, pošto stalno prijavljuje preplatu PDV-a.

Niko od onih koji su vršili kontrolu, nije izvršio popis zaliha, a kad bi se izvršio popis bio bi utvrđen veliki manjak i utaja obaveze po  osnovu neprijavljenog i neplaćenog PDV-a. Ali, što da plaćaju kad imaju Nikolu Špirića.

Totalno pranje pranja para

Bibić je, nakon “kvalitetno” urađenog posla, odmah dobio i novi nalog broj: 04/5-3/I-17-1-87-110.0/14  od 09.06.2014., da uradi i redovnu kontrolu za poreski period 01.08.2011-30.04.2014.godine (i to kontrolu PDV-a i akcize) i pokrije nelegalno poslovanje i za taj period. Što je on i učinio i izdao zapisnik broj: 04/5-3/I-17-1-87-110.1/14 od 13.08.2014., u kom je utvrdio obavezu po osnovu PDV-a od samo 5.448 KM.

Nema dileme o čemu se ovdje radi: riječ je o porkivanju višemilionske utaje poreza, iza koje stoji Nikola Špirić i brojni drugi funkcioneri. Pitanje je šta nakon svega radi Tužilaštvo BiH? Pod uslovom da uopšte ta institucija još uvijek postoji!

Pitanja upućena UIO

Služba za informisanje

Ratko Kovačević

Poštovani, molim Vas da mi odgovorite na sledeća pitanja:  

Da li je istina da su u redovnj kontroli poreskog perioda  od 01.02.-31.12.2010. i poreski period 01.03-31.07.2011.godine inspektori Momir Todorović i Ivan Petonjić utvrdili da  “MARINKOVIĆ COMMERCE”DOO iz Banja Luke nije platio  1.117.051,00 KM o čemu su izdali rješenje broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 25.09.2013.godine?

Da li je istina da je V.D. šefa Grupe po  intervenciji vrha UIO, a na insistiranje Nikole Špirića u žalbenom postupku poništio rješenje inspektora Momira Todorovića i Ivana Petonjića broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 25.09.2013.godine kojim je naloženo plaćanje 1.117.051,00 KM PDV-a u budžet BiH?

Da li je istina da je u Grupu za kontrolu Velikih poreskih obveznika iz druge organizacione jedinice doveden inspektor Milivoj Bibić da izvrši kontrolu, odnosno ponovni postupak kontrole kod “MARINKOVIĆ COMMERCE”DOO iz Banja Luke i da smanji utvrđenu poresku obavzu od 1.117.051,00 KM PDV-a?

Da li je istina da je inspektor Milivoj Bibić u ponovnom postupku po nalogu broj: 04/5-3/I-17-1-72-285.0/11-PP  od 09.06.2014.godine za ponovni postupak kontrole poreskog perioda 01.02.-31.12.2010. i perioda 01.03-31.07.2011.godine, koji je već dva puta kontrolisan, utvrđenu dodatnu poresku obavezu od 1.117.051,00 KM PDV-a smanjio na iznos od 854.709,00 KM za razliku od svojih kolege Todorovića i Petonjića koji su utvrdili 1.117.051,00 KM u istom postupku?

Kako to da po istom pitanju kontrole istog poreskog perioda različite nalaze i različitu poresku obavezu utvrde inspektori Todorović i Petonjić, a drugačiju poresku obavezu utvrdi Bibić?

Da li je istina da je preduzeće “MARINKOVIĆ COMMERCE”DOO iz Banja Luke za poreski period 01.02.-31.12.2010. i poreski period 01.03-31.07.2011.godine, u podnesenim PDV prijavama za kontrolisani period, prijavilo pretplatu PDV-a, odnosno poreski kredit u iznosu od 689.426,00 KM?

Da li je istina da je direktor UIO BiH u toku kotrole preduzeća “MARINKOVIĆ COMMERCE”DOO iz Banja Luke u svoj kabinet zvao inspektora Bibića i naložio mu kako da uradi kontrolu?

Da li je istina da je za preduzeće “MARINKOVIĆ COMMERCE”DOO iz Banja Luke stalno intervenisao Nikola Špirić i tražio da se umanji poreska obaveza čime se kao Ministar finansija BiH direktno zalgao za nanošenje štete budžetu BiH, a prima platu i plaćen je da štiti bužet BiH?

Molim Vas da mi odgovorite najkasnije do petka, 06.03. o.g.

Slobodan Vasković

Odgovor UIO

U postupku redovne kontrole obveznika indirektnih poreza „Marinković commerce“ d.o.o. Banja Luka za kontrolisane periode 01.02.-31.12.2010. godine i 01.03.-31.07.2011. godine inspektorski tim UIO BiH donio je Rješenje broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 25.09.2013. godine kojim je utvrđen dodatni razrez poreske obaveze po osnovu poreza na dodatu vrijednost u ukupnom iznosu od 1.117.051 KM. 

Razrez dodatne poreske obaveze utvrđen u Rješenju, broj i datum gornji, temeljen je isključivo i samo na osnovu podataka iz Glavne knjige, Klasa I, Grupa 130 (Zalihe), gdje su inspektori na osnovu posmatranih podataka o zaduženju i razduženju trgovačke robe u skladištu izveli zaključak da obveznik nije obračunao porez na dodatu vrijednost u spomenutom iznosu.

Inspektori nisu uvažili obveznikove tvrdnje niti su razmatrali dokaze u pravcu da se radi o sistemskim greškama u automatskom knjiženju poslovnih transakcija koje je obveznik vršio u posmatranom periodu, već su samo preuzeli podatke iz Glavne knjige gdje je evidentirano kretanje zaliha trgovačke robe i prostim računskim operacijama utvrdili dodatni razrez poreske obaveze.

Imajući u vidu da inspektori tim nije razmatrao izvornu knjigovodstvenu dokumentaciju, te da takvim postupanjem činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, kao i da isti nisu izvršili uvid u cjelokupnu izvornu knjigovodstvenu dokumentaciju koja je od uticaja na pravilan obračun poreza na dodatu vrijednost, izveden je pogrešan zaključak u pogledu utvrđene obaveze u iznosu od 1.117.051 KM.

Osim prednje navedenog, inspektori su postupak redovne kontrole za isti period vršili i drugi put, tj. radilo se o ponovnom postupku kontrole, a da su dva puta utvrdili različite iznose dodatnog razreza poreske obaveze (Rješenjem broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 26.03.2012. godine utvrdili su 1.056.959 KM, dok su  Rješenjem broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 25.09.2013. godine utvrdili  1.117.051 KM), oba puta postupajući na način da su razrez dodatne obaveze temeljili na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što je opet vodilo ka netačnom rezultatu cjelokupnog postupka.

Sve naprijed navedene okolnosti, u pogledu utvrđivanja činjenica i ocjene dokaza od strane inspektora, uzrokovale su da rješenja o dodatnom razrezu poreske obaveze budu poništena od strane tadašnjeg šefa Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika i vraćena na ponovni postupak.

Naknadno je za vršenje ponovnog postupka kontrole kod obveznika „Marinković commerce“ d.o.o. određen  treći inspektor UIO i to isključivo na temelju kriterija koji se vežu za njegov stručni i profesionalni integritet, te na bazi činjenice da su prethodni inspektori dva puta ranije utvrđivali različite iznose dodatne poreske obaveze, svaki put ne razmatrajući sve dostupne relevantne činjenice i raspoložive dokaze, te bi njihov ponovni izbor u ovom predmetu vodio ka ugrožavanju objektivnosti, transparentnosti i efikasnosti cjelokupnog postupka.

Ponovni postupak kod obveznika „Marinković commerce“ d.o.o. Banja Luka okončan je donošenjem Rješenja broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11-PP od 09.09.2014. godine gdje je dodatni razrez utvrđen u iznosu od 854.709 KM, a svoj nalaz inspektor je temeljio sagledavajući potpunije dostupnu mu dokumentaciju, te uzimajući u obzir svu raspoloživu izvornu knjigovodstvenu dokumentaciju, iz kojih razloga se postupak ponovo i vodio.

Dakle, nije riječ o smanjivanju utvrđenih obaveza, već se ovdje radilo o nastojanju inspektora kao i Uprave da tačno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

Obveznik „Marinković commerce“ d.o.o. uložio je žalbu na Rješenje u ponovnom postupku, uglavnom iz razloga jer se isti nije izjasnio na Izvještaj nezavisnog revizora („Revisio“ d.o.o. Bijeljina) čiji su rezultati revizije u suprotnosti i sa nalazom inspektora UIO, te je predmet od strane drugostepenog organa vraćen na ponovni postupak.

Inspektori UIO BiH  nisu pozivani u Kabinet direktora UIO tokom vođenja ovog postupka, niti su se na drugi način susretali sa direktorom UIO i/ili Ministrom finansija i trezora  BiH i eventualno primali smjernice u ovom predmetu.

Kontrola obveznika indirektnih poreza vrši se na način da se ispituje i utvrđuje tačna poreska obaveza od inspektora i drugih lica UIO ovlaštenih za poslove kontrole, te bilo kakve vrste intervencija u pogledu drugačijeg pristupa u utvrđivanju tačnih poreskih obaveza obveznika indirektnih poreza za UIO su nezakonite i u potpunosti neprihvatljive, pa tako i u ovom konkretnom slučaju.

Ministar finansija i trezora BiH nije imao nikakve zahtjeve ili intervencije u pogledu bilo kojeg obveznika indirektnih poreza, pa tako ni u posmatranom slučaju.

Uprava za indirektno oporezivanje će preduzeti sve potrebne mjere i radnje radi utvrđivanja ispravnog činjeničnog stanja, a sve u cilju postupanja po zakonu te naplate indirektnih poreza i to na način da ne bude oštećen Budžet BiH kao ni sam poreski obveznik.

Srdačan pozdrav

Komentari na odgovor UIO

Odgovor UIO: U postupku redovne kontrole obveznika indirektnih poreza „Marinković commerce“ d.o.o. Banja Luka za kontrolisane periode 01.02.-31.12.2010. godine i 01.03.-31.07.2011. godine inspektorski tim UIO BiH donio je Rješenje broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 25.09.2013. godine kojim je utvrđen dodatni razrez poreske obaveze po osnovu poreza na dodatu vrijednost u ukupnom iznosu od 1.117.051 KM. 

Razrez dodatne poreske obaveze utvrđen u Rješenju, broj i datum gornji, temeljen je isključivo i samo na osnovu podataka iz Glavne knjige, Klasa I, Grupa 130 (Zalihe), gdje su inspektori na osnovu posmatranih podataka o zaduženju i razduženju trgovačke robe u skladištu izveli zaključak da obveznik nije obračunao porez na dodatu vrijednost u spomenutom iznosu. Inspektori nisu uvažili obveznikove tvrdnje niti su razmatrali dokaze u pravcu da se radi o sistemskim greškama u automatskom knjiženju poslovnih transakcija koje je obveznik vršio u posmatranom periodu, već su samo preuzeli podatke iz Glavne knjige gdje je evidentirano kretanje zaliha trgovačke robe i prostim računskim operacijama utvrdili dodatni razrez poreske obaveze.

Komentar: Inspektorski tim Todorović i Petonjić su u redovnoj kontroli i u ponovnom postupku naloženom od tadašnjeg šefa Grupe potvrdili svoj nalaz i ponovo naložili poresku obavezu u iznosu od  1.117.051 KM za kontrolisane periode.

Prema iznesenoj tvrdnji UIO da su inspektori utvrdili razrez isključivo na osnovu podataka iz Glavne knjige, važno je naglasiti da svi poreski obveznici, odnosno pravna lica, imaju zakonsku obavezu da vode evidencije u Glavnoj knjizi, na analitičkim karticama otvorenim u skladu sa kontnim planom (u skladu sa Zakonom o računovodstvu i pomoćne knjigovodstvene evidencije), kako bi obezbijedili tačne podatke o ostvarenom prometu i poreskoj obavezi za šta je najmjerodavnija i najtačnija Glavna knjiga i evidencije koje se nalaze u njoj. Tako da tvrdnja da je razrez utvrđen na osnovu podataka iz Glavne knjige, bez uvažavanja sistemskih grešaka, apsolutno ne stoji.

Umjesto da se brani interes budžeta BiH, uporno se brani interes privatne firme, koja godinama potkrada i entitetski i državni budžet. Još poraznija činjenica je da je kontrola urađena sva tri puta bez popisa robe i utvrđivanja stvarnog stanja zaliha u preduzeću!!!!!

Odgovor UIO: Imajući u vidu da inspektori tim nije razmatrao izvornu knjigovodstvenu dokumentaciju, te da takvim postupanjem činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, kao i da isti nisu izvršili uvid u cjelokupnu izvornu knjigovodstvenu dokumentaciju koja je od uticaja na pravilan obračun poreza na dodatu vrijednost, izveden je pogrešan zaključak u pogledu utvrđene obaveze u iznosu od 1.117.051 KM.

Osim prednje navedenog, inspektori su postupak redovne kontrole za isti period vršili i drugi put, tj. radilo se o ponovnom postupku kontrole, a da su dva puta utvrdili različite iznose dodatnog razreza poreske obaveze (Rješenjem broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 26.03.2012. godine utvrdili su 1.056.959 KM, dok su  Rješenjem broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11 od 25.09.2013. godine utvrdili  1.117.051 KM), oba puta postupajući na način da su razrez dodatne obaveze temeljili na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što je opet vodilo ka netačnom rezultatu cjelokupnog postupka.

Komentar: U navedenom odgovoru su navedene nelogičnosti, jer se radi o iskusnim inspektorima koji su i sami priznali da je poreska obaveza trebala biti još i veća, upravo po izvornoj knjigovodstvenoj dokumentaciji predočenoj od poreskog obveznika.

Da  na njih u toku kontrole nije vršen pritisak od neposrednih rukovodilaca, zbog poziva Nikole Špirića, i da su radili popis robe koji nisu, obaveza PDV-a bi bila još veća, jer bi bio utvrđen sigurno veliki manjak na koji se obračunava PDV. Takođe, čudna je činjenica u Glavnoj knjizi da je nabavljena trgovačka roba namijenjena daljoj prodaji u poslovnim knjigama razduživana, odnosno u knjigovodstvu je prikazivana  prodaja robe po prodajnoj cijeni koja je manja od nabavne, što teoretski znači da obveznik nabavlja po većoj, a prodaje po manjoj cijeni i svjesno ide u propast i gubitke. Zato je poreski obveznik u svojim PDV prijavama prijavljivao i prikazivao pretplatu ili poreski kredit što ni teoretski ne može biti, jer se radi o trgovačkoj firmi.

S druge strane, ako inspektori dva puta pogriješe u istoj stvari postavlja se pitanje odgovornosti: Ko onda može sa sigurnošću tvrditi da nije pogriješio i treći inspektor?!

Možda bi trebalo pitati svu trojicu ko je od njih pogriješio i da li se smatraju odgovornim, te da li ima smisla primati platu od države, a stalno griješiti na štetu budžeta te iste države? Zašto onda ne rade u “MARINKOVIĆ KOMERCU”?

Odgovor UIO: Sve naprijed navedene okolnosti, u pogledu utvrđivanja činjenica i ocjene dokaza od strane inspektora, uzrokovale su da rješenja o dodatnom razrezu poreske obaveze budu poništena od strane tadašnjeg šefa Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika i vraćena na ponovni postupak.  

Naknadno je za vršenje ponovnog postupka kontrole kod obveznika „Marinković commerce“ d.o.o. određen  treći inspektor UIO i to isključivo na temelju kriterija koji se vežu za njegov stručni i profesionalni integritet, te na bazi činjenice da su prethodni inspektori dva puta ranije utvrđivali različite iznose dodatne poreske obaveze, svaki put ne razmatrajući sve dostupne relevantne činjenice i raspoložive dokaze, te bi njihov ponovni izbor u ovom predmetu vodio ka ugrožavanju objektivnosti, transparentnosti i efikasnosti cjelokupnog postupka.

Ponovni postupak kod obveznika „Marinković commerce“ d.o.o. Banja Luka okončan je donošenjem Rješenja broj 04/5-3/I-17-1-72-285.2/11-PP od 09.09.2014. godine gdje je dodatni razrez utvrđen u iznosu od 854.709 KM, a svoj nalaz inspektor je temeljio sagledavajući potpunije dostupnu mu dokumentaciju, te uzimajući u obzir svu raspoloživu izvornu knjigovodstvenu dokumentaciju, iz kojih razloga se postupak ponovo i vodio.

Komentar: Netačno, jer ista dokumentacija i iste poslovne evidencije bez izvršenog popisa u kontroli su bili dostupni i Todoroviću i Petonjiću i Bibiću, samo je nakon izvršenih pritisaka Bibić popustio i uradio kako se to od njega tražilo.

Odgovor UIO: Dakle, nije riječ o smanjivanju utvrđenih obaveza, već se ovdje radilo o nastojanju inspektora kao i Uprave da tačno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

Komentar: Kako se činjenično stanje stalno u ponovnim postupcima utvrđuje uvijek na štetu budžeta BiH, a u korist PDV obveznika?!

Odgovor UIO: Obveznik „Marinković commerce“ d.o.o. uložio je žalbu na Rješenje u ponovnom postupku, uglavnom iz razloga jer se isti nije izjasnio na Izvještaj nezavisnog revizora („Revisio“ d.o.o. Bijeljina) čiji su rezultati revizije u suprotnosti i sa nalazom inspektora UIO, te je predmet od strane drugostepenog organa vraćen na ponovni postupak.

Komentar: Za inspektore UIO, odnosno ovlaštena službena lica, izvještaj bilo kog revizora nema apsolutno nikakav značaj niti isti smije i može uticati na nalaz ovlaštenog službenog lica.

Odgovor UIO: Inspektori UIO BiH  nisu pozivani u Kabinet direktora UIO tokom vođenja ovog postupka, niti su se na drugi način susretali sa direktorom UIO i/ili Ministrom finansija i trezora  BiH i eventualno primali smjernice u ovom predmetu.

Komentar: Nije tačno. Imam svjedoke da je Špirić vršio pritisak.

Odgovor UIO: Kontrola obveznika indirektnih poreza vrši se na način da se ispituje i utvrđuje tačna poreska obaveza od inspektora i drugih lica UIO ovlaštenih za poslove kontrole, te bilo kakve vrste intervencija u pogledu drugačijeg pristupa u utvrđivanju tačnih poreskih obaveza obveznika indirektnih poreza za UIO su nezakonite i u potpunosti neprihvatljive, pa tako i u ovom konkretnom slučaju.

Komentar: Netačno; najviše intervencija je u kontroli velikih poreskih obaveznika. O tome govori i podatak da je šef Grupe stalo u statusu VD, što je nezakonito. Po zakonu mora se raspisat konkurs, a to nikad nije urađeno niti za jedno šefovsko mjesto, već ih direktor postavlja kao VD. Čim odbiju izvršiti njegov nalog odmah ih smjenjuje i za VD postavlja podobniju osobu.

Iz navedenog se zaključuje i da inspektori nisu utvrdili tačnu poresku obavezu, jer su tri puta u vršenju istog posla utvrdili tri različite poreske obaveze, iz čega proizilazi da je neko postupao nezakonito, a da nije odgovarao? Ovakvim postupanjem najvrerovatnije bi i četvrti inspektorski tim utvrdio još manju poresku obavezu!

Odgovor UIO: Ministar finansija i trezora BiH nije imao nikakve zahtjeve ili intervencije u pogledu bilo kojeg obveznika indirektnih poreza, pa tako ni u posmatranom slučaju.

Komentar: Nije tačno. Špirić je godinama unazad vršio intervencije za preduzeće “Marinković KOMERC” o čemu govori i izjava bivšeg direktora Kemala Ćauševića u Tužilaštvu BiH. I u ranijem periodu preduzeću “MARINKOVIĆ KOMERC”, umjesto razreza dodatne poreske obaveze, izvršen je nezakonit povrat sredstava iz budžeta upravo zahvaljujući intervenciji Nikole Špirića, koji je tada bio predsjedavajući Savjeta Ministara BiH.