недеља, 6. септембар 2015.

Komšiluk

Piše: Slobodan Vasković

Komšiluk mi je vrlo gadan.

Sve opasne face u krugu od 50-150 metara. Na primjer, susjed Dodik. On mi je u Palati predsjednika maltene prvi Komšija. I neki dan, u stilu Imama Homeinija, izađe i reče: Strijela je odapeta. Prema Bosiću, Ivaniću, Čaviću&co.  

Čim sam čuo, sageh se. Strijela fijuknu iznad zgrade. I još uvijek leti. Ka cilju. Čim pogodi, čuće se. Dodik će na luku urezati još jednu recku -veleizdajnik manje.

Dodik će se baš nareckati, jer je veleizdajnika sve više i više. A on sa lukom i strijelom na Braniku Konclogora. Nije Dodik papak pa da srpom i kosom
tamani neprijatelje. Već to on čini baš aristokratski, napne luk pa odapne. Dok mu se kosa vijori na povjetarcu.

Problem je što strijela može da zafali. A veleizdajnika je mnogo. Nekad treba odapeti čitavu kamaru. Naučili kako gađa, pa eskiviraju.

Ako strijela zatreba, tu je moj drugi susjed, poznati preduzimač. Toliko poznat da je zbog popularnosti morao pobjeći iz Hrvatske. Gdje ga obožavatelji progone. I hoće da smjeste u Remetinec. Na tri godine.

Miroslav Kutle, šampion Tuđmanove privatizacije. Živi na svega pedeset metara od mene, a sto metara od Palate. I Dodika.

Kutle ima sve veze i lako može nabaviti strijele. I lukove. Za srpske neprijatelje. I veleizdajnike. Dodik može da ga zovne kad god hoće. I to bez telefona. Samo izađe na prozor i vikne: “Kutle, Kutleeee” i Kutle dotrči. Brz je, to je poznato. Tako je i umakao obožavateljima u Hrvatskoj.

I došao kod Čovića. Koji ga je prebacio kod Dodika. Jer je Kutle u Banjaluci najsigurniji. Kao i ostali “disidenti” iz Hrvatske i drugih zemalja.

Karamarko je zbog Kutle ljut na Čovića. Optužuje ga da štiti kriminalca. Što je baš bezveze, jer Karamarko nema pojma da Kutle ovdje radi pravu stvar. Nabavlja strijele. Za veleizdajnike.

A nabaviće i puške i mitraljeze i sredstva veze i sredstva za praćenje i sva ostala sredstva za srpsko-srpski sukob. Koji priprema Dodik. Kako bi se Srbi očistili od kukolja. Kutle je tu stručnjak. Tuđmanov. Koji je Hrvatsku očistio od kukolja. Srpskog. Sad je na red došla Republika Srpska.

Čim je Kutle uz Dodika, sigurno je Mile u pravu. Zato je Kutle i čuvan kao malo vode na dlanu. MUP ionako ništa ne radi, pa je red da bar nekog pripaze. Dok ne počne “Uragan”. Što je logičan naziv operacije čišćenja srpskog kukolja nakon “Bljeska” i “Oluje”.

Komšija mi je i Ognjen Tadić. Kada usmjerim pogled ka Palati, desno pedeset metara.

Ognjen je baš nabrijan. Samuraj Džek. Jednim potezom, kao katanom, presjekao je banjalučki SDS po pola. I nastavlja da ga sjecka. U komadiće.

Dok ga ne nestane. Kukolj je to. Pa ne može Dodik sve sam. I politika i odbrana i privreda i pare i luk i strijela i trijebljenje…

Dajte, bre, Srbi, opasuljite se. Treba Strijelcu pomoći.

A ko je spremniji od Radikala Džeka. Krv u njemu uzavri kad vidi sav taj kukolj. Od kojeg Dodik ima alergiju.  

Pa kiše. Kao da je sipljiv, a ne alergičan.

Ako Samuraj Ogi ne sasječe SDS, Dodik neće prestati kašljati. Što bi moglo izazvati epidemiju. Koju treba već u Banjaluci zaustaviti. Karantin, s posebnim obezbjeđenjem. Za zdravlje Nacije.  

Katana je baš oštra, fijuče. Oštrio je Samuraju stari majstor Vlado Babić. Vede gensek SDS-a. Lokalni Kutle.

Kad postane gensek bez vede, SDS će sigurno nestati. Što i jeste jedan od ciljeva lukova i strijela. I Dodika i Kutle i Čovića. I svih drugih pravih Srba!

Imam još jednog "komšiju". Pojavio se juče. Ne znam kako se zove. Vozi opel astru. I čim me ugledao, snažno krenu u rikverc. Umalo me ne zgazi. Ostadoh za dlaku, jer sam brz kao Kutle. Čista slučajnost!