субота, 08. јул 2017.

Dragan Bursać: Slavi li Banja Luka srebrenički genocid?

Dragan Bursać
Policija u Banjaluci odobrila je skup podrške Ratku Mladiću, koji organizuje opskurno nacionalističko udruženje "Zavetnici". Kako se veli u njihovom proglasu, baš je 11. jul najpodesniji za ovaj šizoidni skup, jer je toga dana "oslobođena Srebrenica", i tako se na najbolji način izražava podrška, kako rekoše, "jednom od najvećih srpskih junaka 20. vijeka".
Da li su među ovim junacima Mladen Stojanović, Sava Kovačević, Marija Bursać, ili na Olimpu srpstva stoji čiča-Draža, pop Đujić te koljači iz posljednjeg rata, poput višegradskih monstruma Lukića ili srebreničkog egzekutora Krstića, jasno je kao dan.
Prvi su antifašisti i "komunistički izdajnici", barem po logici neofašista, organizatora skupa i protestne šetnje. A, drugi? Pa, srBski heroji, naravno! Tako vele "Zavetnici".

Legalizacija genocida

Da je sva muka u ovoj parafašističkoj organizaciji... A, nije! Gradski oci, gradske vlasti, policija, svi zajedno, pljunuli su po žrtvama genocida. Pljunuli bezglavo, sramno i opet stavili prst u ranu one preživjele bije iz Srebreničke.
Ovom sramnom odlukom, kojom se odobrava naci-skup, svi đuture su se svrstali u vagone sa četnicima Dražinim i Đujićevim, sa koljačima Lukićevim, a partizanske epopeje odavno su pretvorene u svenarodni predizborni krkanluk sa gore pomenutim nacionalističkim ikonama na kapama, šajkačama i majicama. Ovim vozom odavno upravlja Ratko Mladić - "heroj, a ne zločinac", poremećeni um koji je u crno zavio bošnjački narod i u sramotu do neba srpski.
Nezgodacija po ovu sramotnu vlast u Banjaluci jeste to što nije izborna godina. I, po sistemu "daj šta daš", može proći i parada nacionalista - po cijenu nemira, nereda, podizanja međunacionalne mržnje do tačke ključanja, e da bi se održalo "podgrijano nacionalno biće". Ova vlast ne samo da nema moralnih skrupula, ona je spremna i svoj narod, predominantno srpski, staviti u rascjep i ugroziti bezbjednost svih stanovnika Banjaluke, za koricu pažnje i Mladićev naklon. Žalosno, ali je to tako.
Politika jeste vještina mogućeg, ali je u nas vještina indukcije zla.

Banjalučani, na vas je red!

Ako se skup održi, a održaće se, biće to konačni test za Banjalučane. Obrazovane i manje obrazovane, intelektualce i radnike, penzionere i zaposlene, studente i budžetlije... Biće to ultimativni test, kojem li se Banjaluka priklonila carstvu i da li je do kraja utonula u dubine zla ili postoji barem foton svjetlosti? A, to je lako pokazati. U teoriji, nije teško biti čovjek.
Dok opskurna kolona bude šetala centrom Banjaluke, ne treba ih provocirati. To će "Zavetnici" u svojoj patetici velikomučeništva jedva dočekati. Treba pokazati svojim glasom da ste veći i bolji od hordi izbezumljenih nacionalista.
Pisci, glumci, novinari, profesori, učitelji, ljekari, pravnici... eto vam prilike da se u ljude upišete. Sa katedri, sa govornica, sa bina i pozornica, iz parkova i sa ulica, iz tekstova i opservacija, sa tribina i okupljališta... pokažite svijetu da u Banjaluci ima i ljudi mimo svjetine. Učite djecu o genocidu srebreničkom, održite istorijski čas. Tu, u parkovima, na blogovima, na društvenim mrežama... Danas je sve javno, vidljivo, dostupno. Svaki, i najmanji trag o čovječnosti o vama i u vama biće u digitalnim spisima eonima dostupan čovječanstvu.
I da vidimo jednom tu društveno-angažovanu Banjaluku. Da vidimo te profesore ljevičare, te slobodoumne umjetnike, te nezavisne i etički potkovane novinare. Da čujemo glas struke, teorije, koja djeci kroz vrijeme obrazlaže genezu ljudskog zla. Budite ljudi, budite novinari, okrenite leđa i ignorišite svjetinu. Ne dozvolite da vaše informativne emisije pune opskurni likovi sa četničkom ikonografijom.

Neka bude minut ćutnje za žrtve genocida

Ako treba da ćutimo, neka to bude minut ćutnje za žrtve srebreničkog genocida. Neka taj, baš taj minut zapara uši neofašistima, a onda se derite, urlajte iz svih raspoloživih sredstava vaše struke i nauke protiv fašista koji karnevališu po Banjaluci. Neka se od Univerziteta do Televizije čuje osuda ljudi koji zlo slave na ulicama vašeg grada.
Eh!
Pusti sni zdravog razuma. Ovo bi bilo gdje u svijetu bio aktivistički poziv, koji i ne treba upućivati normalnim ljudima. Samo u Banjaluci ovo je utopizam. Najobičnija idealistička zabluda šačice slobodnomislećih. Ostaće tako Banjaluka navijek ista kukavica, sa pet-šest Don Kihota, koji pokušavaju spasiti obraz onih 200.000 što ne žele da im se obraz spasi. I već vidim kako entitetski režim te hrabre ljude koji ustaju protiv tiranije zla etiketira kao "strane plaćenike i domaće izdajnike" dok "objektivno informiše o dostojanstvenom skupu podrške Ratku Mladiću".
Bez zakona mi ne možemo. Zakon je tu da štiti žrtvu, kažnjava zločinca i, prije svega, prevenira novo zlo. A, u nas nema zakona. Genocid ne samo da se može negirati, nego se, kao što vidimo na dan obilježavanja genocida, prave bahanalije u čast onih što ga počiniše.
Nego, šta je sa žrtvama genocida iz banjalučke vizure? Nema ih! Ne gleda se to u Banjaluci kao dženaza pobijenim. Ne, to je tek jedna parada "tamo njih", na koju paradom valja odgovoriti. Morbidne glave u foteljama Grada Banjaluke racionalizuju: hepeningom na hepening. Ne, ne, nema tu za njih 8.372 ubijena čovjeka. To nisu mrtvi ljudi... To su tek brojevi, na koje karnevalom četnika u centru Banjaluke treba odgovoriti. I kako nazvati vlast koja ne da zabranjuje jedan neofašistički skup, nego ga odobrava, a da taj naziv bude pristojan? Ne, nema lijepe riječi za njih.
Kako nazvati Banjalučane, koji će slijeganjem ramena, mutavo propratiti ovaj morbidluk u po centra grada? E, za to ima riječ: saučesnici!

Saučesnik ili pokajnik

Banjalučani, hoćete li izdati onu uncu ljudskosti i nastaviti stranputicom nacionalne narkomanije? Hoćete li po ko zna koji put metaforičko uriniranje po mrtvima prećutno odobravati i racionalizirati nekakvim dankom u krvi, šta li?
Ili ćete se upisati u ljude? Vidite, uvijek možete biti bolji profesori, glumci, novinari, sudije, advokati, studenti... ali slabo kad se otvara portal za biti boljim čovjekom.
A to je 11. jula. Tada će se u Banjaluci razdvojiti čovjek od nečovjeka. Upamtite, i kolektivni minut ćutnje će biti glasniji od urlikanja svjetine koja zaziva Ratka Mladića.
Prestanite slaviti genocid i njegove kreatore. To je ultimatum za upis među ljude.
Nema pravdanja! Nema opravdanja! Osudite zlotvore!
Izvor: Al Jazeera


Kolumnisti Draganu Bursaću prijete smrću zbog teksta na Al Jazeeri

Kolumnistu Al Jazeere Balkans, Draganu Bursaću upućene su prijetnje smrću zbog teksta „Slavi li Banja Luka srebrenički genocid?“, u kojem iznosi svoje stajalište o najavljenom skupu podrške Ratku Mladiću, optuženom za najteže zločine počinjene u BiH. Skup je najavljen za 11. srpnja, na dan u kojem se obilježava godišnjica srebreničkog genocida.
Korisnik Facebooka, koji koristi nickname „Čaruga Stanisavljević“ pogrdnim se riječima obratio Bursaću, poručivši mu da će „doći na penal“, ali i da je „penal dosuđen“. Takvu su poruku prijetnjom smrću ocijenili u Udruženju/udruzi BH Novinari te odmah pozvali nadležne da reagiraju. I sâm Bursać se pokušao obratiti, putem zaštićenog broja telefona, policijskom službeniku zaduženom za takve prijetnje, no nije uspio dobiti policajca.

„Odmah sam se obratio policiji jer sam ranije dobio taj, zaštićeni broj policijskog službenika koji je zadužen za ovakve slučajeve. Međutim, volšebnim čudom taj je broj trenutno nedostupan. Povod da dobijem takav broj jeste bio jedan napad, također prijetnje smrću koje sam dobio ranije. Danas to nisam uspio i trebao bih proći kroz svu tu proceduru da bih uopšte prijavio da me neko maltretirao kao ugroženu osobu“, rekao je Bursać u izjavi za Al Jazeeru.
Obratio se i BH novinarima, te im poslao screenshot prijetnje koja je postavljena ispod teksta.



„Kolege su mi rekle da će to odmah prijaviti policiji. Želim da vjerujem da će policija odraditi svoj posao, a onda je to na tužilaštvu i višim instancama. Volio bih samo da u ovom slučaju budem primjer da država radi svoj posao“, dodao je Bursać.

Osuda novinarskog udruženja

„BH novinari su principijelno protiv svake prijetnje, a pogotovo protiv prijetnje smrću“, reagirao je Marko Divković, predsjednik udruge.
Pozvao je nadležne organe da učine sve, „na prvom mjestu da sankcionišu onoga ko prijeti i pruže svu moguću zaštitu kolegi, jer lični i javni stav o bilo kom društvenom problemu jeste i pravo, i obaveza novinara“.
„Ne može se raditi novinarski posao i uvijek gledati hoće li nam neko zbog nečega prijetiti. Kolega je javno iznio svoj stav i javnost o njemu može iznijeti svoj stav, ali prijetnja u bilo kojoj formi, bilo kome ili bilo kojem novinaru je sama po sebi i zabranjena, i nedopustiva“, poručio je Divković.
Svjestan je da oni koji prijete najčešće ne koriste svoje pravo ime i prezime, ali poziva nadležne da učine sve, pronađu odgovornog i sankcioniraju ga primjereno.

Dvije krajnosti

„Do ovakvih prijetnji će doći jer tiha većina, tzv. neutralni ljudi ćute i daju prostora desnici i nacionalistima da orgijaju, prije svega na društvenim mrežama, a onda i po kojekakvim portalima bez bilo kakve sankcije. To je žalosno, ali to je tako“, konstatira Bursać.
Stoga se zalaže za zakonsko rješenje kojim će se sankcionirati govor mržnje, a posebno prijetnje na svim medijskim platformama, jer se „stanje neće bitnije promijeniti na bolje, nego samo na gore“.
„Zaista sam postavio tekst sa upitnikom i pitao da li će Banjalučani stati na stranu ljudi koji slave one koji su počinili genocid. Ispostavilo se ne samo da će stati, nego i osuđuju ljude poput mene i manjine koja je duboko antifašistički protiv takvih falangi, takvih fašističkih bahanalija. I to entitet Republika Srpska ne samo da dozvoljava nego je policija i dala saglasnost“, konstatira Bursać.
Zbog svojih tekstova i javno izrečenih stavova i prije je bio suočen s prijetnjama smrću. Kaže kako su „dvije krajnosti najgore što se čovjeku može desiti – ili da potpuno ogugla na te prijetnje, a mora ako hoće raditi, ili da upadne u paranoju“.
„Trudim se da izaberem srednji put i ne uzimam za ozbiljno neke benigne stvari, ali kad ima malignih stvari zdrav razum to treba itekako uzeti za ozbiljno. Nisu to stvari s kojima se treba šaliti, pogotovo kad je u pitanju život vas ili vaše porodice, onih najbližih“, priznaje Bursać.
Na kraju, svjestan je i da rad na jednoj otvorenoj i velikoj platformi, kao što je Al Jazeerina, podrazumijeva i iznošenje raznih komentara i poruka čitatelja i gledatelja, no „morate sve to posložiti u glavi i emocijama da biste mogli dalje raditi što ni najmanje ne amnestira ljude koji se kukavički skrivaju iza nicknames i šalju prijetnje smrću“.
Izvor: Al Jazeera