недеља, 13. октобар 2013.

Ko je smjestio Zeki Dodiku?!

piše: Slobodan Vasković

Tačno prije mjesec dana počela je predizborna kampanja u Republici Srpskoj, ozvaničenjem kraja/kraha Platforme Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke o usaglašenom djelovanju ove dvije stranke u institucijama BiH.

Osnovni razlozi početka obračuna godinu dana prije izbora, zasnovani su na ubjeđenju štaba Milorada Dodika da dugom i iscrpljujućom izbornom kampanjom mogu dobiti naredne izbore. Preciznije, da mogu na taj način obezbijediti Dodiku još jedan predsjednički mandat, što je cilj svih ciljeva.

Pokazalo se netačnim da „rani ptići visoko lete“ baš svaki put, jer sumiranje rezultata nakon prvog mjeseca izborne trke pokazuje da su Dodik i njegov štab doživjeli pravi debakl.

Pokazalo se i da Dodik ne može iznijeti izbornu igru pod naslovom “Za i protiv Dodika”, koju je sam promovisao, i da vrlo teško podnosi serije udaraca, koje opozicija upućuje isključivo njemu, gotovo se ne baveći ni njegovom strankom ni koalicionim mu partnerima.

uzmicanje
I sam Dodik bio je šokiran sopstvenim slabostima, do mjere da je (instinktivno) umakao iz bitke, (koju je sam otpočeo), pokušavajući se (iz velike nevolje i ćoška ringa u koji je nabijen) izvaditi “predsjedničkim pristupom”, koji je demonstrirao u intervjuu Alternativnoj televiziji (ATV).

Dodik je na ATV-u izbjegao da bilo koga kritikuje (ni stranke ni pojedince), pokušavajući se predstaviti kao političar koji brine o načelu, o svima i svemu, ali cijeli taj nastup bio je potpuno blijed, neupečatljiv, površan, nabijen neskrivenom gorčinom i teško suzdržanim bijesom.

Riječju, Dodik na ATV-u nije bio ni sjena onog Dodika od prije mjesec dana (a kamoli nekog još ranijeg Dodika), koji je suvereno otvorio kampanju vjerujući da će zgaziti sve pred sobom. (Toliko je bio neubjedljiv i otužan da ga je bilo neprijatno gledati).  

Nastup na ATV-u označio je i prebrzi slom Dodikove izborne kampanje, što je zapanjujuće, jer on ima i finansijske i medijske i svake druge resurse za jednogodišnju bitku. Ali nema ljude.

recikliranje ničega
Promjenu rukovodstva režimskog medijskog pula (demisioniranje Željka Kopanje i ustoličenje Slavka Mitrovića, Pere Simića&co), Dodik je preskupo platio.

Nova upravljačka struktura režimskih medija pokazala se potpuno nedorasla tom poslu. Bez ideje, svježine, inteligencije…, novo rukovodstvo režimskih medija prežvakava odavno potrošene “informacije”, “saznanja”, “otkrića”, objede, ne nudeći ama baš ništa novo, posebno ne kreativno.


Recikliranje već sto puta viđenog i korištenje Dodika kao sredstva za svakodnevnu upotrebu, nije dovoljno ni za kvalitetan otpor opoziciji, a kamoli da se lider SNSD-a dovede do nove pobjede.  

Mitrović, Simić&ostali vode kampanju istovjetnu onoj iz 2000. godine (pa čak i ranije), i pokušavaju na “liniji mržnje” iz tog vremena srušiti opoziciju, koja nije ni nalik tadašnjoj.

Sličnu grešku napravili su stratezi Demokratske stranke, pred poslednje izbore u Srbiji i doživjeli su potpuni potop. Činjenicu da su glavu “držali” u devedesetim i insistirali na tome, vješto su iskoristili medijski igrači SNS-a, optužujući DS da su “stranka prošlosti”. Pokazalo se to i više nego efikasnim, pa je začuđujuće da šefovi ovdašnje opozicije još nisu potegli za tom matricom?!

mačke na kafi
Inferirornost režimskih medija je tolika da je rukom opipljiva, a njihovo insistiranje na “liniji mržnje” u vremenu koje dolazi dodatno će skruniti Dodikove šanse za uspjeh.

Posebno zbog činjenice da u režimskim medijima caruje (Dodikovim riječnikom rečeno) patologija, ravna onoj u glasilima Slobodana Miloševića, koja su, svojevremeno, “teško” optužila Vojislava Koštunicu da u stanu drži mačke.

Idiotizma ne nedostaje ni sa ove strane Drine. Ukazaću na samo jedan detalj, koji to notorno potvrđuje. U listu “Blic” (03.10.2013.) tretiran je Nikola Dronjak, osnivač NVO “Slobodna Republika” i bivši lider studenata, čija je politička težina, najblaže rečeno, nevelika. (Očito je da unutar Režima smatraju da bi Dronjak mogao nakvasati, pa su mu dodijelili glavnu ulogu u tekstu “Blica”, koju on realnom snagom koju sada posjeduje ni na koji način ne zaslužuje.)

U tekstu pod naslovom “Slobodna Republika na krilima Zapada” (i nadnaslovom: bivši lider studenata ruši Dodika), dokazuje se Dronjkovo neprijateljsko djelovanje.
“Osim toga, činjenica je da Dronjak često ispija kafe s pojedinim opozicionim liderima, što mnoge navodi na zaključak da je njegova NVO zapravo samo paravan za njegove političke ambicije u rušenju aktuelne vlasti u RS”, navodi se u tom tekstu, koji je “izbušio” i naslovnu stranu “Blica”!!!

Krunski dokaz protiv Dronjka je što “često ispija kafe sa pojedinim opozicionim političarima”. Samo Idiot može “ispijanje kafe” označiti neprijateljskim djelovanjem i samo Kompletan Idiot može optužbe za “ispijanje kafe” smatrati uspješnim predizbornim potezom.
Čak su i one Koštuničine mačke vjerodostojnija optužba za neprijateljsko djelovanje od “ispijanja kafa”.

prijetnje
Međutim, problem je što su kreatori navedenih idiotizama ubijeđeni u ispravnost svojih postupaka i što neće odustati od “Linije mržnje”, iz prostog razloga što drugačije i ne znaju funkcionisati.

“Ispijanje kafe” iz njihovog ugla nije samo optužba, već i prijetnja i to vrlo ozbiljna svima koji kritikuju Dodika, svima koji na bilo koji način smatraju da ova vlast treba da se promijeni, svima za koje se procijeni da ugrožavaju interese oligarhije. (Dronjak im, svakako, treba biti zahvalan, jer su mu dali besplatnu reklamu).

Uzalud Dodik pokušava da se prestroji na kolosijek “predsjednika svih građana”, (kako bi pokušao popraviti štetu), jer je to nemoguća misija, budući da on nikada nije bio predsjednik svih građana, već samo predsjednik grupe tajkuna, kojima je kao “švedski sto” ponudio sve resurse ovog entiteta. I sa kojeg su oni, zajedno sa njim, sve i pojeli.

Uz to, Dodik je oduvijek funkcionisao po principu “zavadi pa vladaj”, stvarajući “linije mržnje” u sindikatima, udruženjima boraca, penzionera, invalida, studenata…, u političkim partijama; među narodom uopšte.

Kada bi i bio iskren u svojim nastojanjima da promijeni tu dvodecenijsku naopaku političku filozofiju, okruženje mu to ne bi dozvolilo.

insajder
Ipak, najrazorniji udarac u proteklih mjesec dana, i to direktno “među oči”, Dodik je pretrpio iz sopstvenih redova.

Tihomir Gligorić ga je hladnokrvno, nemilosrdno i dokumentovano optužio da je od Republike Srpske stvorio mafijašku državu, da je institucije ovog entiteta stavio u funkciju privatnih interesa moćnika, da je omogućio da u RS djeluje zločinačka organizacija…
  
“Predsjedniče Dodik, kriminalizacija i nepotizam u Republici Srpskoj prijete da je unište, da joj isisaju krv i ostave praznu ljušturu gladnim i prevarenim ljudima. Svjedoci smo činjenice da postoje dobro organizovane i međusobno povezane mreže ljudi koji su planski i smišljeno raspoređeni u svim relevantnim institucijama Republike Srpske, a to znači i institucijama koje bi trebale da brinu o zaštiti i razvoju opštih interesa države. To je dovelo do uspostavljanja privatne države, u kojoj su se interesne, kriminogene i "rođačke" strukture ljudi povezale do nivoa da upravljaju svim institucijama u interesu tih struktura”, napisao je, između ostalog,  Gligorić Dodiku, direktno ga optužujući da on stoji na vrhu zločinačke piramide.

Gligorić je, (gostujući na BN TV), Dodika optužio i za veleizdaju, tovareći mu na leđa brojne (kako je ustvrdio-svjesne) propuste na štetu RS sa “popisom, državnom  i vojnom imovinom, međuentitetskom  linijom  razgraničenja  i državnom  granicom o kojima sam Vam kao Predsjedniku pisao”.

Nakon Gligorićevog istupa, Dodik je teško uzdrman i nesumnjivo još teže uplašen.

Reakcija režimskih medija bila je nikakva, tako da je Gligorić bez ikakvog otpora potpuno osvojio/zagušio kompletan medijski prostor i nanio strašan udarac Dodiku i njegovim htjenjima. (I u ovom slučaju pokazala se sva dominantnost BN TV i jalovost režimskih medija).  

metastaze
Međutim, mnogo važnija od toga jeste činjenica da “slučaj Gligorić” pokazuje svu trulost Režima, njegovu javno prezentovanu nesposobnost da spriječi obznanjivanje malignosti sopstvenog tkiva, nemoć da osujete spremnost pojedinaca da progovore o ličnim interesima koji su uništili institucije sistema, o zločinačkom paralelizmu i mehanizmima koji iz sjene upravljaju entitetom, o pljački koja se mjeri milijardama…

Optužbe na račun Gligorića da je godinama pripadao toj kasti, bio njen istureni igrač stoje, ali su banalne.

U toj pripadnosti i jeste njegova snaga, snaga njegovog svjedočenja. Jer, Gligorić je Svjedok stvaranja i funkcionisanja paralelnog sistema, koji je uništio institucije entiteta.
Njegov istup je sa tog aspekta neprocjenjiv, a njegovo javno svjedočenje će u vremenu koje dolazi biti glavno oruđe Dodikovih političkih protivnika. I, što je najvažnije, glavno jelo nadležnih tužilaštava.

Dodik nema načina da amortizuje Gligorićev udar. Njegov nasilni način vladanja i u stranci i u RS je na staklenim nogama, jer on više ne zna da li je Gligorić jedini koji je smogao hrabrosti da istupi i otvoreno kaže kakvo zlo se dešava, ili je tek prvi u nizu Svjedoka, koji će se dokumentovano ispovijediti cjelokupnoj javnosti?! Kao što ne zna ni ko Svjedoke ohrabruje?!

Dodikov strah će rasti u vremenu koje dolazi i on će sve više i više biti sredstvo u rukama okruženja, a sve manje njihov gospodar.