субота, 2. новембар 2013.

Tijanićevi “Crni gavranovi” nad zemljom Republikom Srpskom

piše: Slobodan Vasković

Aleksandar Tijanić (“mali novinar rastrzan željom da preživi i manjkom hrabrosti da bude kukavica", kako je sam sebe definisao) otišao je zauvijek, nakon čega je uslijedila standardna posthumna procedura, uobičajena kada Ovaj Svijet napusti ljudski brend: svi se prisjećaju susreta/razgovora/rasprava sa njim; oni koji su ga do juče nabijali na kolac, sada ga glorifikuju kao jedinu istinsku novinarsku veličinu; njegovi tekstovi preplavili su sve medije u regionu; net je zagušen njima; na marginama omaža regionalnih gabarita, miševi se “obračunavaju” sa sjenima pokojnika, pridajući sebi na značaju, koji niko ne vidi. Čak ni oni sami. 

 Ništa novo, niti neuobičajeno. Tijanić se i mrtav odlično prodaje, trajaće to još neko vrijeme, a onda - život ide dalje. Ne staje vojska zbog jednog vojnika.

Nezavisne novine, za koje je Tijanić svojevremeno pisao, objavljuju ponovo njegove odabrane kolumne. Jedna od njih je sa naslovom “Optužujem gavrane nad zemljom Srbijom”, objavljena u NN 16. februara 2000. godine; u vrijeme kada je Tijanić teško kritikovao režim Slobodana Miloševića. Sa pristojne udaljenosti od zemlje Srbije.

Bio je tada u zemlji Republici Srpskoj, gdje je, u to vrijeme, vladao Milorad Dodik, sa pozicije premijera. Dodik se tada deklarisao protiv Miloševića, optužujući ga za tiraniju, progone, pljačku i uništenje sopstvenog naroda… Svako iz Srbije ko se slagao sa takvim pristupom bio je dobrodošao u Republiku Srpsku. I Tijanić, naravno.

Gotovo 14 godina nakon tog vremena/teksta - “Optužujem gavrane nad zemljom Srbijom”, ni Tijanić ni Milošević više nisu među živima; nad Srbijom više ne lete Crni gavranovi, bar ne u mjeri u kojoj ih je bilo u protekloj deceniji i nešto, ali njihova jata nisu nestala - promijenili su stanište i sada se nebo nad Republikom Srpskom crni od njih; Republikom Srpskom kojom gospodari Dodik.

Tijanićev tekst iz 2000. godine je slika ne samo tadašnjeg Miloševićevog režima, već svih autokratskih društava; univerzalni obrazac njihovog djelovanja, koji je danas u potpunosti primijenjen u Republici Srpskoj.    

“Zato optužujem sve vas gavrane nad zemljom Republikom Srpskom (Srbijom), da namjerno raspršujete strah sa vrha, dirigujete haosom, ukidate pravni sistem, davite medije, javno linčujete ljude, razarate svaku moralnu normu, tradiciju i pismenost, unapređujete praznovjerje, slavite vračeve, nadriljekare i vidovnjake, prevodite propagandu u teror i pripremate Bartolomejsku noć. Čak i ako ne proizvodite zlo, vi ga koristite - jer mu se, kao država, niste suprotstavili.

U takvim državama sve postaje razbojništvo, a svi građani postaju taoci. To je razlog što ne mogu a da ne zaključim kako je ovakva Republika Srpska (Srbija) i ovakva srpska sudbina proizvod planske akcije dvadeset porodica, tri stranke, dvije banke i jedne televizije protiv sopstvenog naroda. Sve zbog pokušaja da se ovaj režim prevede u vječito stanje. Zato većinu Srba proglašavate izdajnicima, zatim izabrane izdajnike unapređujete u teroriste a njih bez suđenja, u ubice, jatake ubica ili špijune. Eto, zbog toga su vam potrebne periodične drame, tragični slučajevi opomene izbjeglima od dresure, atmosfera sveopšte nesigurnosti, ksenofobije, vladavina dekretima i gigantski planovi o preuređenju svijeta dok Srbi grcaju u bijedi”.

Tijanić je zauvijek otišao, Crni gavranovi su ostali. Sletili su i na komemoraciju povodom njegove smrti.

Imali smo priliku u prvom redu vidjeti Milorada Dodika, šefa “planske akcije dvadeset porodica, tri stranke, dvije banke i jedne televizije protiv sopstvenog naroda”, kako sjedi pored Aleksandra Vučića, čovjeka koji je sebi kao životni cilj postavio potpuno rastjerivanje crnih gavranova.

Crni gavran u ulozi malog miša koji moli i poltroniše Velikom Ptičaru. Na komemoraciji Novinaru.
Groteska za Kraj.