недеља, 6. април 2014.

UPOZNAJTE NEDELJKA ČUBRILOVIĆA: Ekspert za mostove, ceste, petlje i propale milione

Piše:  zurnal.info

Demokratski narodni savez je stranka koja je već punih osam godina na vlasti, zajedno sa SNSD-om Milorada Dodika i Socijalističkom partijom Petra Đokića.

To je interesna organizacija, vješto upakovana u „ambalažu srpskih nacionalnih interesa“, koje pominje s vremena na vrijeme, nikada ne insistirajući na bilo kojem od tih „interesa“, niti učestvujući u njihovoj „odbrani“. DNS zato veoma insistira na funkcijama, a stranka drži izuzetno značajne pozicije u vlasti.
BORIĆEMO SE PROTIV NAŠEG REŽIMA
Svojevrstan fenomen je činjenice da za sve to vrijeme rad DNS-a i njihovih funkcionera gotovo da uopšte nije kritikovan od opozicije. Paradoks je da su funkcioneri DNS-a, tokom kampanje za lokalne izbore 2012. godine, na tribinama uzvikivali kako će se „boriti protiv režima“! Istog onog kojem pripadaju...

Dva su razloga zašto DNS nije na udaru opozicije: prvi je što se pažnja opozicionih stanaka skoncentrisala na Milorada Dodika i SNSD, a drugi je što u opoziciji uvijek računaju na prevrtljivost DNS-a i mogućnost da napusti Dodika. Iako se to nikako ne dešava.

Sve ovo uslovilo je da je DNS jedina stranka iz vlasti koja, prema istraživanjima javnog mnenja, bilježi konstantan porast, dok, recimo, SNSD i SP RS bilježe stalni pad rejtinga.

Apsurd je veći tim više, jer je DNS direktno odgovoran za propast nekoliko velikih javnih preduzeća, kojima, iz ministarske fotelje, rukovodi njihov kadar Nedeljko Čubrilović.

Željeznice RS, Pošte RS, Putevi i Autoputevi RS nalaze se u teškim finansijskim problemima, ali sve to prolazi gotovo bez ikakve reakcije iz opozicije.

Nedeljko Čubrilović, ministar saobraćaja i veza u Vladi RS, u proteklim godinama dao je ogromnu količinu razloga za najoštriju kritiku, ali ih niko nije upotrijebio.

Čubrilović već godinama dezinformiše javnost o kapitalnim projektima, koji nikako da se završe i koji sve više djeluju kao izgradnja Skadra na Bojani.

To se prije svega odnosi na autoput Banjaluka-Gradiška, koji je završio u rijeci Savi, jer nikako da se završe dogovori sa Republikom Hrvatskom oko izgradnje mosta na toj rijeci, koji bi ovdašnji autoput povezao sa onim u susjednoj državi.

Potpuno je nepoznato da li je Hrvatska uopšte sa svoje strane završila otkup zemljišta, napravila regulacioni plan i projekat o izgradnji i cijeni autoputa od rijeke Save pa do Okučana. Nepoznato je i da li je u Hrvatskoj predviđena na tom dijelu izgradnja brze cete ili autoputa ili, možda, makadama? Ništa se ne zna, a Čubrilović svako malo u javnost iznosi „detalje“ planova, koji nikako da se realizuju. I koje je nemoguće realizovato na relaciji entitet-susjedna država.

Autoput Banjaluka-Gradiška pušten je u saobraćaj 30. novembra 2011. godine i u njega je uloženo 320 miliona KM. Od toga je samo prva dionica, od 5,7 kilometara, koštala 133,8 miliona KM, što je čini najskupljom na svijetu.

Problem je što je i dalje granični prelaz u Gradišci „usko grlo“, pa svi oni koji na tom mjestu ulaze u BiH/RS treba da se voze sedam kilometara uskim uličicama ovog gradića, kako bi se dokopali autoputa.
IZGRADNJA PRAONICE NOVCA
Čubrilović je 13. novembra 2011. godine izjavio da je u toku „formiranje radne grupe koja će se baviti izborom izvođača gradnje mosta na Savi“, što je bila neistina, jer od tada do danas ništa se nije promijenilo. Ni izvođača ni mosta ni na vidiku.

Krajnje neozbiljan pristup vlasti, koji dobija grotesknu dimenziju nakon izgradnje Mahovljanske petlje, koja je proglašena „najljepšim objektom“.

U petlju je uloženo cca 30 miliona KM, a gotovo trećina ove cijene otišla je na sanaciju klizišta koje se pojavilo tokom radova. Niko se nije zapitao zbog čega se nisu izvršila istraživanja podloge na tom mjestu, već je dozvoljeno da bude „skuplja pita nego tepsija“. I to višestruko.
Posebna priča je procjena Čubrilovića i njegovih „službi“ o prometu na autoputu i zaradi od njega. Prvobitno je naglašeno da će autoputem Banjaluka-Gradiška dnevno prolaziti 20.000 vozila, da bi u novembru 2011. godine, Čubrilović tu procjenu sveo na 12 hiljada vozila.

Još polovinom prošle godine trebalo je da budu izgrađene naplatne rampe i da se vožnja po cesti snova naplaćuje 2 KM po vozilu. To znači da bi se u budžet RS, za godinu dana, slilo 8.760.000 KM, kada bi tim putem prolazilo procijenjenih 12.000 vozila.

Međutim, nije se slilo ništa, jer rampe nisu izgrađene.
Uz to, potpuno je netačno da će cestom prolaziti 12.000 vozila, jer sada, kada je besplatno, jedva da prođe do tri hiljade automobila dnevno. Kada krenu sa radom naplatne rampe, ta brojka će se drastični smanjiti, jer će vozači koristiti staru cestu.

Sve ovo neće uopšte smetati Čubriloviću da i dalje tvrdi kako je autoput od vitalnog značaja, iako je to bila jedna velika praonica novca.
Gdje su milioni od CPM-a
Autoput Banjaluka – Doboj trebalo je da gradi slovenačka firma CPM. Taj ugovor je propao, jer je CPM otišla u stečaj, a propalo je i 15 miliona maraka ovdašnjih para.
Čubrilović je krajem 2011. godine izjavio da je RS zatražila putem slovenačkog suda „naplatu od 7,6 miliona evra od slovenačke firme“.
„Predali smo zahtjev Privrednom sudu u Sloveniji, pred kojim se vodi stečajni postupak. Problem je što CPM nema dovoljno imovine u stečajnoj masi za namirenje svih potražilaca, ali je olakšavajuća okolnost, prema informaxcijama iz Suda, što je potraživanje RS prioritet za naplatu“, slagao je Čubrilović, ne trepnuvši.
Od tada do danas niko iz vlasti nije pomenuo ni slovenački privredni sud ni CPM ni 7,6 miliona evra propalih potraživanja.