piše:
Slobodan Vasković
Najveći
neprijatelj RS je vlast RS. Oni su ovaj entitet pretvorili u praznu ljušturu
bez ikakvog sadržaja, a poplave epskih razmjera bez ostatka su potrgale gustu
mrežu laži i opsjena, kojima već devet godina manje više uspješno skrivaju tu
poraznu činjenicu.
Skrivanja
više nema, jer je voda odnijela sve - i privredu i ekonomiju i poljoprivredu i
sela i gradove i monstruozne laži vladajuće kaste. Nažalost, i brojne živote.
Nekoliko
detalja iz gigantskog prtljaga nedjelovanja, nečinjenja i kriminalnih postupaka
vladajuće oligarhije tokom potopa, veoma čvrsto svjedoče o izrečenom.
Helikopterski
servis Republike Srpske je prvog dana potopa, prema provjerenim informacijama,
ostvario 57 letova, od čega je samo jedan bio evakuacija. Narednih dana ovaj
omjer značajno se popravio, ali ostaje gorka činjenica da su prvog dana potopa
ovdašnji vodeći političari, koji koriste usluge helikopterskog servisa,
primarno mislili na sopstvenu promociju, te su, leteći kao “muve bez glave”,
fingirali brigu i zabrinutost za poplavljene.
Istog
tog 15. maja, helikopteri Oružanih snaga BiH, intervenisali su, između ostalog, i u Šekovićima i
spasili 12 ljudi, među kojima je šestoro djece.
Helikopterski
servis RS u prva tri dana potopa, sletio je u Bijeljinu tri puta-jednom je
dovezao Milorada Dodika, jednom sto kilograma hrane i jednom Željku Cvijanović.
U
istom tom periodu, helikopteri OS BiH, EUFOR-a i Republike Hrvatske imali su
brojne intervencije na području Semberije i Posavine. I ne samo helikopterske
jedinice, već i pripadnici OSBiH, koji su aktivno učestvovali u spasavanju
dobara. I još uvijek učestvuju.
Niko
od najodgovornijih funkcionera RS (Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Igor
Radojičić) nije nijednom pozvao OSBiH na saradnju; Štaviše prema saopštenju
Ministarstva bezbjednosti BiH, vlasti RS nisu uopšte htjele komunicirati sa Operativno-komunikacionim
centrom 112 Bosne i Hercegovine (OKCBiH), OS BiH i drugih institucija, kako bi
se koordinisale aktivnosti na pružanju pomoći, i upućivala pomoć na područja gdje
je najpotrebnija.
Vlasti
RS izbjegle su da na direktan način učestvuju u spasilačkim aktivnostima koje
su koordinisane iz ovog centra, navedeno je u tom saopštenju. Još je rečeno da su
vlasti RS tek sedmi dan, 21. maja, uputili svog predstavnika u OKCBiH.
Vlasti
RS nisu demantovali ove navode, a nisu ni mogli to učiniti, jer su tačni, tako
da je činjenica da Dodik, Cvijanovićeva i Radojičić nisu htjeli iskoristiti ni
resurse koje su mogli da bi se što efikasnije pomoglo ugroženima. Iste te resurse
finansiraju svi građani RS. I oni koji su bili direktno životno ugroženi.
Ovakvo
ponašanje vodećih funkcionera nije nikakva neodgovornost, već čisti zločin
protiv sopstvenog naroda.
Očito
je da vladajućoj kamarili - toj otuđenoj grupi građana opasnih namjera, koja je
uništila RS, politički nije odgovaralo da ostvare komunikaciju sa institucijama
BiH, jer bi se to moglo shvatiti kao njihovo odstupanje od proklamovane “antibosanske
politike”. (Kakav nečovjek moraš biti da u takvim trenucima uopšte razmišljaš i o kakvoj politici, umjesto o spasavanju života!).
Pokazalo
se da je njihova politika u stvari duboko antisrpska, neljudska i
anticivilizacijska, jer su u jeku najveće prirodne katastrofe koja je zadesila
ovu zemlju, kalkulisali sa političkom štetom koju bi im mogla nanijeti direktna
komunikacija sa institucijama BiH, pri tom ne obraćajući pažnju na stotine
hiljada životno ugroženih i strašna razaranja koja su se dešavala. Apsurd je da
u svim tim bh-institucijama sjede i funkcioneri iz RS.
Pitanje
koje slijedi nakon ovih činjenica je užasno, ali sasvim utemeljeno: Da li je Dodiku,
Cvijanovićevoj i Radojičiću bilo bitnije održati debilnu “antibosansku politiku”
usred kataklizme, nego pozvati OSBiH da spasavaju djecu iz Šekovića, ugrožene
iz Semberije i Posavine, potopljene u Bijeljini, Šamcu, Doboju, Prijedoru…?
Očito
je da jeste i oni bi morali odgovarati zbog opstruisanja pomoći, zbog svjesnog
nečinjenja i nanošenja štete RS, njenim gradovima i građanima. Sva
dokumentacija postoji i nadležna Tužilaštva morala bi se pozabaviti ovim pitanjima,
preciznije teškim kriminalnim aktima.
Još
nekoliko detalja. U neposrednoj blizini Doboja nalaze se brojni kamioni i teške
građevinske mašine, koje grade put Prnjavor-Doboj.
Zbog
čega te mašine nisu pokrenute i stavljene u funkciju odbrane Doboja, kada je
Bosna plavila Maglaj?
Kada
već to tada nije učinjeno, zbog čega te mašine i kamioni nisu pokrenuti i
stavljeni u odbranu Šamca, kada je Doboj bio potopljen?
Možda
ništa ne bi spasle (a spasle bi), a takav pokušaj značio bi da je republička vlast bar
nešto pokušala.
Očito
je da te mašine nisu stavljene u funkciju odbrane Doboja i Šamca, kako se ne bi
nanijela šteta “Integral inženjeringu”, odnosno Slobodanu Stankoviću, koji je
njihov vlasnik.
Drugog
zaključka nema.
Kada
smo već kod privrednika, važno je navesti tek sitnicu.
Uvaženim
privrednicima Slobodanu “Integral” Stankoviću, Ljubi “Niskogradnja” Ćubiću,
Mići “Kaldera” Čičiću, Miletu “Picin park” Radišiću, Budimiru “Poljoprivredna
škola” Stankoviću, Borku “GP Krajina” Đuriću, Drašku “Eko tim” Iliću, Mirku “Akva
lajf” Čoloviću, Borku “Binis beton” Radinkoviću; Gavrilu “Bobar grupacija” Bobaru, Draganu “Zekstra”
Đuriću, Miroslavu “Delta” Miškoviću, “Njeftegazinkoru”, iza kojeg stoje
nepoznati vlasnici…, u proteklih devet godina dati su poslovi vrijedni desetinu
milijardi maraka.
Svaka
kritika tih poslova i njihovih aktera okarakterisana je od vladajuće kaste kao “napad
na Republiku Srpsku”.
Evo,
sada je RS napadnuta od prirodne stihije i zašto svi navedeni, koji su
multimilioneri (brojte u stotinama miliona) već nisu izdvojili po deset miliona
za postradala područja i tako pokazali koliko im je zaista stalo do ovog
entiteta?!
Nisu
i neće, već će u periodu koji dolazi praviti varijante kako da se ugrade u
poslove obnove i iz ove uništene zemlje izvuku i zadnju moguću korist.
Živi
bili pa vidjeli.
