piše: Slobodan Vasković
Obnovljena Ferhadija će zvanično biti otvorena 7. maja.
Veče prije opkoljena je brojnim novinarskim ekipama. Svi su tu.
Javljanja uživo idu kao na traci.
Bitan mi je običan svijet koji je popunio bašte u blizini; Sjede mirno, opušteno, ispijaju kafe; Dosta njih šeta, brojni su u dvorištu Ferhat-pašine džamije…
Vjernici islamske vjeroispovijesti stižu na otvaranje Ferhadije sa svih strana svijeta, neki čak iz SAD-a.
Policija je prisutna. Diskretno.
“Otvaranje Ferhadije mnogo nam znači, vjerujem da razumiješ”, kaže mi moj stari drugar Ahmed Ćirkić. Dodaje da je to bitno za svakog čovjeka. Slažemo se o tom pitanju i konstatujemo da je Ferhadija za Banjaluku, ono što su Katedrala i Stara crkva za Sarajevo.
Pada dogovor o slikanju.
“Nećemo valjda selfi”, pita Ahmed.
“Nismo ja i ti više za selfija”, odgovaram.
Slika nas jedan dečko.
Pregledamo slike.
“Nije baš toliko loše za ove godine”, složismo se.
Dogovaramo kafu, krećem kući da objavim slike.
Mišo izniče iz asfalta; Uzgred dobacuje da će mu žena na Trg, a on u Park.
Jurim Gospodskom, Dragan ide prema Ferhadiji. Kratak razgovor i ubjeđenje da će sve proći bez problema; Kratak razgovor i o protestima. Rano je za konačne procjene po tom pitanju.
